Mediji prate događaje. Koliko ih praviš toliko ćeš i biti prisutan u javnosti. Istina, danas nije bitan kvalitet onog čime se baviš. Prije ćeš na naslovnice dospjeti ako nekog prevariš, ogovaraš, ako nešto ukradeš nego li ukoliko šta dobro uradiš.
Iako u posljednje vrijeme živi u Njemačkoj, Ljubiša svaki slobodan trenutak koristi da “skokne” do Sarajeva da se sa starom rajom, uz kaficu, prisjeti lijepih trenutaka kada je ovaj grad, uistinu, bio mjesto koje je mladim muzičarima željnim slave omogućavao uslove koji su im pomagali da trnovitim estradnim putem lakše koračaju.
Iako iza sebe ima više od pet decenija estradnog rada, svim onim što čini i radi, pokazuje da za njega penzije nema. Sarajlije, ali i drugi fanovi koji ga prate svo ovo vrijeme unazad imat će prilike da ga uživo vide na stageu.
Naime, 17. septembra ove godine, Ljubiša će, sa postavom sastavljenom od sarajevskih muzičara, održati koncert u sarajevskom klubu “AG”, te tako pokazati da “Formula 4” još uvijek nije “za starog gvožđa”.Kako kaže, u toku su dogovori za još neke nastupe po mjestima širom Bosne i Hercegovine.
-Živi nastupi pred publikom nešto je što raduje svakog muzičara pa i mene, kaže Ljubiša Racić. Po reakcijama onih ispred sebe znaš jesi li ili nisi pronašao pravu formulu kojom se pravi dobro raspoloženje. Za tako nešto “Formula 4” nikada nije omanula. Inače, svakog mjeseca po evropskim gradovima pravimo “Ex Yu rock partye” na kojima se, pored pjesama “Formule 4” “praše” i pjesme “Bijelog dugmeta”, “Divljih jagoda”, “Atomskog skloništa”, “Riblje čorbe”, “Azre”…
„Tigar sa Miljacke“ nadimak je koji ga dugo vremena prati.
-Kada sam 1976. godine kao član grupe „Bijelo dugme“ bio na nastupu u Poljskoj, u Varšavi sam svratio do neke prodavnice u kojoj mi je za oko zapelo jedno platno sa šarama Leoparda, kaže Ljubiša Racić. Iako mi je prodavac rekao da se radi o materijalu kojim se presvlače kauči ja sam kupio nekoliko metara zakostim u kojem bih nastupao na koncertima. Ubrzo su te šare postale moj prepoznatljivi stajling. Nakon nastupa, u kostimu sašivenom od tog platna, u jednim zagrebačkim novinama osvane moja fotografija, a ispod nje natpis „Tigar sa Miljaceke“. Tako sam postao jedini „Tigar“ sa šarama Leoparda.