Naime, u okviru priprema za obilježavanje 55 godišnjice formiranja ovog rock sastava, koja će se naredne godine obilježiti brojnim živim nastupima, Ljubiša je okupio sarajevske muzičare te će sa njima u utorak, 17. septembra ove godine, u sarajevskom klubu “AG”, sa početkom u 20 sati, muzicirati za svoju sarajevsku raju.
-Susret sa sarajevskom publikom u moje srce unosi mnogo pozitivne treme, kaže Ljubiša Racić. Mnogo što šta dugujem glavnom gradu Bosne i Hercegovine iz kojeg sam se prije pet decenije otisnuo u nemirne estradne vode. Sarajevska „Trasa“ bila je moja prva stepenica. Sviralo je tu dosta grupa. Imalo se šta vidjeti i čuti.Tu sam sa Branom Likićem, Zlatkom Nikolićem i Senadom Begovićem, formirao grupu „Formula 4“. Zapazili su nas iz Doma mladih u kojem je bilo dvadesetak prostorija gdje se besplatno moglo probati i ako su vidjeli kvalitet kod neke grupe puštali su ih da nastupaju. Tako smo i mi dobili priliku da uživo nastupamo ma stejdžu sa „Indexima“, “Ambasadorima“, grupom „Cod“… Mi smo prva jugoslovenska grupa koja je u rok maniru obrađivala klasična djela. No, mi za takvo nešto nismo imali podršku društva ka što je to u Makedoniji imao Vlatko Stefanovski.
-Kroz grupu je prošlo oko 100 muzičara. Neki su bili po dvije, tri, četiri godine. Odlazili su u druge grupe koje su tada bile u trendu, išli su za boljom zaradom, većim brojem nastupa… Četvorica nas je nastupalo u „Bijelom dugmetu“: Jadranko Stanković, Sanjin Karić, Điđi Jankelić i ja. Nije bilo lako održati grupu. Teško je usaglasiti obaveze za više osoba, pogotovo ako one nisu slobodne te imaju porodicu, obaveze na fakultetu i slično. No, uprkos tome “Formula 4” nikada nije prestajala da živi. Istina, mnogi su očekivali da pored pjesama kakve su bile „Kakvo veče mala moja“ i „Mladi smo, mladi mi“ snimimo još poneku pjesmu. Splet različitih okolnosti to nije dozvolio. Opijeni tadašnjim uspjesima, više smo vremena sjedili po kafanama nego li što smo pisali nove pjesme. Mislili smo da će nas neko vući za rukav da snimamo a ne da se mi nudimo te je tako vrijeme prolazilo u nepovrat. Međutim, ne žalim. Nama je živa svirka bila draža od bilo čega. Da ništa nismo izgubili od svog starog sjaja pokazat ćemo sarajevskoj publici.