Sarajevo

Legende alpskog skijanja se prisjetile Olimpijskih igara u Sarajevu

Gotovo 40 godina prošlo je od slaloma koji je Paoli Magoni donio zlato na Zimskim Olimpijskim igrama u Sarajevu, staze koja je bila jedva vidljiva zbog magle i kadrova njenog trijumfa, koji su obišli cijeli svijet.

FOTO: BHRT
FOTO: BHRT

Posjetom Paole Magoni, Kristiana Ghedine i Ivice Kostelića, najvećih imena iz svijeta skijanja, Olimpijski duh se vratio na naše planine. Paola je povratak na Jahorinu, mjesto na kojem je osvojila zlato sa svega osamnaest godina, doživjela jako emotivno.

Paola Magoni

“Šta da vam kažem, priredili ste mi takvu dobrodošlicu koju nisam očekivala, tako ste me dirnuli, da ne znam šta da kažem, skoro da sam počela danas plakati, kada sam došla na Jahorinu, gdje sam osvojila zlatnu medalju u slalomu. Sarajevo nije samo Sarajevo zbog toga što sam tu pobijedila i što imam zlatnu olimpijsku medalju, za mene je Sarajevo to što sam uspjela da živim svaki dan tokom Olimpijade i naišla sam na toliko divne ljude, koji su toliko gostoljubivi i tako su me dobro prihvatili.”

Uvijek rado viđen gost na olimpijskim ljepoticama je Ivica Kostelić. A ako nije na skijama i na stazi, možda ga možete pronaći za mikrofonom sa gitarom. Tako je bilo kad je Ivica zapjevao i zasvirao uz dio banda Karne, za goste na Bjelašnici. Iako danas svoje znanje i skijaško iskustvo prenosi mlađim generacijama, svi se sjećamo njegovih maestralnih spustova i brojnih medalja, četiri olimpijska srebra, zlata na svjetskom prvenstvu, ali i velikog kristalnog globusa, odnosno ukupne pobjede na svjetskom skijaškom kupu 2011. godine. A nas je interesovalo koji je to njegov savjet za sve mlade skijaše i šta je njemu pomoglo u njegovoj i više nego uspješnoj skijaškoj karijeri.

Ivica Kostelić

“S onbzirom na dosta dugački raspon karijere i uloga u kojima sam se našao postoji dosta malo situacija u kojima nisam bio, tako da dosta dobro razumijem natjecatelje i uvijek se pokušavam staviti u njihovu kožu jer ja ipak nisam treener, ja sam bio cijeli život natjecatelj, i on često treba razumijevanje koje izlazi iz sfere odnosa tener natjecatelj. Ono što treba svakom usaditi je zapravo što nema veze sa skijanjem, nego sa sportom i životom, a to su radne navike, pokušati probuditi kod djece neku motivaciju iz koje bi mogla izasrzti disciplina i probati ihg naučiti da prigrle disciplinu i radne navike i da nađu zadovoljstvo i put odrastanja i kao djeca i kao ljudi.”

A onaj čije su skijaške poduhvate bez daha pratile brojne generacije je svakako Kristian Ghedina, koji je ostavio svoj pečat na nekim od najizazovnijih staza širom svijeta. Čak iako niste pratili spustaške utrke, vjerujemo da se ovog momenta iz Kitzbula iz 2004. godine, svi sjećate! Ghedina ovih dana također uživa u pozitivnim, ali i u negativnim stranama Bjelašnice.

Kristian Ghedina

“Nažalost bio sam ovdje 1987 g po prvi put, međutim danas smo naišli na jako loše vrijeme i maglu, tako da nisam mogao mnogo da vidim i osjetim od Bjelašnice izuzev jedne piste gdje smo imali trenig i susret s djecom. Ali se nadam da će vrijeme sljedećih dana biti bolje da bih mogao da osjetim i skijam na svim ostalim stazama.”

A nas je interesovao i njegov savjet za mlade generacije skijaša.

“Prije svega treba da im kažem da ovo bude zadovoljstvo da spoje sport i zadovljstvo, da im ovo bude zabava na neki način jer će samo iz toga da izvuku snagu koja im je stvarno potrebna za sport, naravno da će biti težkih trenutaka pogotovo ako žele da postanu šampioni,” kazao je on.

Kritičari su Zimskim Olimpijskim igrama iz 1984. godine dali epitet najboljih do tada, a slijedeće godine ćemo obilježiti veliki jubilej.

Benjamina Karić

“Sljedeće godine obilježavamo 40 godina od početka Olimpijade, to je još jedan od razloga da narednu godinu posebno posvetimo sjećanju na ZOI ali i pored toga da sa sjanim udruženjima organizujemo čitav niz aktivnosti, ne samo da se sjećamo olimpijski igara, nego i da uživamo u svemu što o igre jesu donijele sarajevo, a donijele su svjetsku slavu, to su bile najbolje igre do tada.”

Biti sportista uvijek sa sobom nosi i dosta odricanja, ali će vam ipak većina njih reći kako ta odricanja ipak rezultiraju nečim mnogo većim i ljepšim.

“Ja sam na skijanje uvijek gledao kao privilegiju, mislim da je svakom skijašu privilegija biti na brdu skijatri, imati taj osjećaj lebdenja i slobode u svojoj kreaciji koji je nazamjenjiv”, piše BHRT.