“Obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici je nešto što se, radi preživjelih, ali i onih koji su ubijeni u tom najstravičnijem zločinu, mora uraditi. Najgorem zločinu u 20. stoljeću, zločinu koju se zove genocid i koji nije samo politička i historijska, nego i pravna činjenica”, rekao je Lagumdžija.
Upravo iz tih razloga, naglasio je Lagumdžija, obilježavanje godišnjice genocida počinjenog u Srebrenici okrenuto je budućnosti koja se zasniva na snazi preživjelih, prije svega majkama Srebrenice koje predstavljaju simbol pomenute snage. Osim majki Srebrenice, tu su još dvije generacije koje su osjetile posljedice zločina počinjenih na tim prostorima, koju predstavljaju Mirela Osmanović i Uma Čizmić.
“Njihova poruka je ustvari poruka okretanja ka budućnosti i obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici priređujemo upravo u Ujedinjenim nacijama zato što smo poslali veoma jasnu poruku da ovo ne treba nama, ovo treba vama, ovo treba svijetu kako bismo poslali poruku – nemojte da se ovo vama dogodi”, naglasio je Lagumdžija.
Upravo je svijet tri decenije nakon stravičnih zločina počinjenih na teritoriji Srebrenice priznao genocid, usvajanjem Rezolucije o Srebrenici. Rezolucije za koju Lagumdžija kaže da u trenutnim politčikm previranjima u svijetu i Evropi ne bi imala šanse ni da se nađe na dnevnom redu.
“Prošle godine smo ušli u posljednji voz, zakačili se za zadnji vagon i otišli ka budućnosti. U tom poduhvatu svi smo mi bili po jedna bitna karika i na ovome se radilo godinama. Majke Srebrenice, druga udruženja i ne samo oni su na ovome godinama radili. Da vas podsjetim, prije 11 godina na Vijeću sigurnosti se našla rezolucija, ali je ona na kraju pala zbog ruskog veta”, istakao je Lagumdžija.
Ipak, donošenje Rezolucije o Srebrenici nije prošlo bez otpora i negiranja kod onih koji imaju motiv da se zločin zaboravi. Međutim, Rezolucija je stvorila pravni okvir po kojem je genocid međunarodno priznata pravna činjenica. Iz tog razloga pokrenuta je implementacija obrazovnih programa koji će pomoći u očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.
“Djeca koja se školuju u zemljama koji su trenutno najveći promotori negiranja genocida to neće naučiti, njihovi rođaci, braća i sestre koji možda žive u nekoj drugoj zemlji će učiti, pa će doći u svoju zemlju i dijeliti iskustva i širiti to stečeno znanje”, zaključio je Lagumdžija.