Njeno ime prepoznatljivo je ne samo po emotivnom i nostalgičnom pjesničkom izrazu, već i po predanom, gotovo misijskom pristupu obrazovanju, u kojem učenik nikada nije samo slušalac, već aktivni učesnik u stvaranju i otkrivanju ljepote pisane riječi.
Više od 25 godina rada u učionici oblikovalo je generacije učenika kojima je bila ne samo nastavnica bosanskog jezika i književnosti, nego i mentor, podrška i inspiracija. U Osnovnoj školi „Kiseljak 1“ u Bilalovcu, gdje već dugo predaje, Zehra Šljivo ne prenosi znanje kao puku činjenicu, već ga oživljava kroz emociju, razgovor i lični primjer. Upravo u tome leži posebnost njenog prosvjetnog rada – ona ne uči djecu samo kako da analiziraju književno djelo, nego kako da ga osjete, razumiju i, na kraju, sami stvaraju.
Još od ranih školskih dana, kada je i sama otkrivala ljubav prema poeziji, nosila je u sebi potrebu da misli i osjećaje pretoči u riječi. Danas tu istu potrebu prepoznaje u svojim učenicima i pažljivo je njeguje. Ohrabruje ih da pišu, da slobodno izraze ono što nose u sebi, da ne strahuju od kritike, nego da je prihvate kao put ka sazrijevanju. Njena učionica često prerasta u mali književni atelje, prostor u kojem se ideje razmjenjuju, stihovi čitaju naglas, a mladi autori uče da vjeruju vlastitom glasu.
Posebno mjesto u njenom radu zauzima mentorski odnos. Mnogim učenicima bila je vodilja na prvim literarnim konkursima, pomažući im da oblikuju svoje misli i usavrše izraz. Rezultati tog rada vidljivi su u brojnim nagradama i priznanjima koje su njeni učenici osvajali, ali još više u njihovoj trajnoj ljubavi prema književnosti. Za Zehru Šljivo najveća nagrada nije priznanje, već trenutak kada njen učenik, rame uz rame ss njom, stane pred publiku i pročita vlastite stihove. U tim trenucima, kako i sama kaže, srce se ispuni neiscrpnom energijom, jer vidi da se ljubav prema pisanoj riječi prenosi dalje.
Kao autorica, iza sebe ima dvije zapažene zbirke poezije „Osmijeh moje majke“ i „Bljesak nostalgije“, dok je nova knjiga poetsko-proznih tekstova u pripremi, kao i stručni priručnik “Sveznadar”.
Zbirka „Osmjeh moje majke“ njen je književni prvjenac satkan od poetskih tekstova o majci, djetinjstvu, životnim vrijednostima u koje je utkala mnogo ljubavi i rada.
-Zanimljivi su motivi u kojima autorica pronalazi inspiraciju za pisanje, u recenziji njenog rada napisao je profesor Neđad Topalović. Tu su uspomene iz djetinjstva, pejzaži zaboravljenih mjesta, krošnje rascvjetalog drveća, susreti sa bićima i stvarima kje oživljavaju na čudne načine u njenim pjesmama. Oslikavajući jedan svijet koji je bio i koji jeste u njenim očima, ona podastire čitaocu svoja sjećanja, baštinu i vrijeme.
-Zehra nas podsjeća da pjesništo nije puki zapis riječi, već ogledalo života, mjesta gdje tuga i radost, sjećanje i nada, ljubav i čežnja koegzistiraju, u recenziji rukopisa „Bljesak nostalgije“ napisala je Lejla Lačević-Mizdrak. Njeni stihovi napominju da je vrijednost u malim stvarima koje nisu male. Pjesnikinja ne piše samo za sebe, već i za svakog ko želi prepoznati ljepotu u svakodnevnici i pronaći mir unutar vlastitih uspomena i emocija. Zehra piše „pamte se i traju samo sretni, čarobni trenuci“, a ovo njeno djelo je, svakako, za pamćenje.
Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada. Autorica je nekoliko pjesama koje su objavljene u Antologijama zbornika radova na Medunarodnim konkursima.
Aktivna je članica više knjizevnih udruženja. Moderirala je brojne književno- · umjetničke manifestacije i poetska druženjima.
Njeni radovi objavljivani su u časopisima, zbornicima i na književnim portalima širom regije. Ipak, njen stvaralački rad ne može se posmatrati odvojeno od učionice – on je njen produžetak. Ono što napiše, ona dijeli sa svojim učenicima, pokazujući im da književnost nije nešto daleko i nedostižno, već živa, svakodnevna potreba da se svijet razumije i izrazi.
Zehra Šljivo svojim primjerom potvrđuje da prosvjetni rad može biti mnogo više od profesije – može biti poziv. Njena želja da znanje o lijepoj pisanoj riječi prenese na mlađe generacije nije samo pedagoški zadatak, već duboko lično opredjeljenje. U vremenu u kojem se često zaboravlja snaga riječi, ona uporno podsjeća da upravo kroz riječ učimo da mislimo, osjećamo i postajemo bolji ljudi.
Zato njen rad ostavlja trag koji nadilazi učionicu – u stihovima njenih učenika, u njihovoj hrabrosti da govore i pišu, ali i u trajnoj svijesti da je ljepota jezika vrijednost koju treba čuvati i njegovati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.