Ovo književno veče okupit će ljubitelje pisane riječi, ali i sve one koji u književnosti traže utočište, razumijevanje i odgovore na tiha, ali trajna životna pitanja. Roman je, kako sama autorica ističe, nastajao iz duboke unutrašnje potrebe da se izgovori ono što često ostaje potisnuto bol, gubitak, ljubav, ali i snaga koja se rađa upravo iz tih lomova.
„Ostani i kad riječi utihnu“ je roman o ženama koje preživljavaju i kada nemaju snage, o muškarcima koji se sa svojim slabostima bore u tišini, o ljubavi koja traži prostor da opstane i o vječnom pitanju – gdje je dom, ističe Fatima Išerić.
Neke priče ne nastaju iz plana, već iz tišine. Iz onih dubokih, dugih trenutaka kada riječi više ne pomažu, ali osjećaji ne prestaju da govore. Roman „Ostani i kad riječi utihnu“ Fatime Išerić upravo je takva priča – istrgnuta iz duše, ispisana potrebom da se sačuva ono što se ne smije zaboraviti.
Ovo nije samo roman o ljubavi. To je priča o ostajanju. O ljudima koji, i kada izgube tlo pod nogama, pronalaze razlog da stoje. O ženama koje nose tišinu kao teret, ali i kao snagu. O muškarcima koji se uče da svoje slabosti ne skrivaju, nego razumiju. O ljubavi koja ne traži savršenstvo, već prostor da diše.Kroz sudbine svojih likova autorica vodi čitaoca kroz različita vremena i prostore – od prijeratnog Bihaća, preko Wupertala i Ciriha, do Vogošće i Sarajeva. To nisu samo geografske tačke, već emocionalne stanice jednog života rastrgnutog ratom, migracijom i unutrašnjim preispitivanjima. Roman se snažno bavi posljedicama rata, iskustvom odlaska i osjećajem raspolućenosti između domovine i dijaspore, aliistovremeno nudi i ono najdragocjenije – osjećaj pripadnosti bosanskom identitetu koji opstaje uprkos udaljenostima.
Ovo djelo daleko nadilazi klasični književni narativ. Ono je most između prošlosti i budućnosti, između bola i nade, između onoga što smo bili i onoga što pokušavamo sačuvati. Svaka stranica nosi poruku da ljubav, otpornost i povezanost imaju snagu da nadvladaju granice, jezike i tišine koje nastaju kada riječi više nisu dovoljne.
Autorica otvoreno priznaje da je roman nastao iz potrebe da iz vlastite duše „otrgne“ priču koja je dugo tražila put ka svjetlu.
-Roman je zamišljen kao jednostavno štivo, nešto što se može čitati uz kafu na planini, na plaži…, ali ispod te prividne jednostavnosti kriju se vrlo ozbiljna pitanja – muško-ženski odnosi, povjerenje, prijateljstvo, ratne traume i njihovi dugoročni odjeci.
Sam naziv knjige je dvodimenzionalan – govori o potrebi da čovjek ostane u svojoj istini, u svojoj koži, da opstane i bori se čak i onda kada ponestane riječi koje bi popravile stanje u kojem se nađe. Ostati znači sačuvati ono što se gradilo, uprkos svemu, kaže Išerić.
Autorica ne piše da bi objasnila svijet. Ona piše da bi ga izdržala. Da bi iz sebe iznijela ljubav koja boli, gubitke koji ostaju i snagu koja se rađa tek kada se čovjek suoči sa sobom. U tom smislu, „Ostani i kad riječi utihnu“ postaje ispovijest, ali i ogledalo u kojem se mnogi mogu prepoznati – posebno oni koji su morali otići, a nikada zapravo nisu prestali pripadati.
Ovo je roman o identitetu koji ne staje na granicama, o domovini koja se nosi u sebi, o pripadanju koje se ne može izgubiti ni odlaskom, ni šutnjom. Svaka stranica podsjeća da dom nije uvijek mjesto, nego osjećaj. I da se ponekad najvažnije bitke vode upravo onda kada više nemamo riječi, već samo odluku da ostanemo – uz sebe, uz istinu, uz ono što smo gradili.
„Ostani i kad riječi utihnu“ ne traži brzog čitaoca. Traži onog koji će zastati, oslušnuti i prepoznati vlastite tišine. Jer u njima, baš kao i u ovom romanu, često se krije najdublja snaga.
Ovo je priča o ženi koja uči kako da preživi gubitke, a da pritom ne izgubi sebe. O ljubavi koja se ne idealizira, već ogoljava do ranjivosti. O odnosima koji se lome pod pritiskom vremena, straha i šutnje. Autorica piše o ženama koje trpe, ali ne nestaju; o muškarcima koji se bore sa vlastitim slabostima bez velikih riječi i dramatičnih ispovijesti. U tim likovima lako je prepoznati stvarne ljude – one koje smo voljeli, one koje smo izgubili, ali i one koje smo nekada bili.
Naslov romana nosi možda i najličniju poruku: ostati uz sebe onda kada više nema objašnjenja, opravdanja ni riječi koje mogu popraviti štetu. Ostati u svojoj istini, u vlastitoj koži, i nastaviti dalje čak i kada sve izgleda rasuto. Ta poruka ne djeluje kao književna konstrukcija, već kao lično iskustvo preživljavanja.
„Ostani i kad riječi utihnu“ tako postaje više od romana. On je emotivni trag jedne životne priče, ispisan kroz fikciju, ali natopljen stvarnim osjećajima. To je knjiga koju autorica nije mogla ne napisati – jer bi šutnja bila teža od riječi. I upravo zbog toga, ovaj roman ne ostavlja čitaoca ravnodušnim: on ne nudi gotove odgovore, već dijeli komadić nečije istine i poziva da u njoj prepoznamo vlastitu.
O romanu „Ostani i kad riječi utihnu“ govorit će promotori Muhamed Smajić, Admir Džanko i Elvir Halilović, dok će promociju moderirati Edina Išerić. Njihova promišljanja dodatno će osvijetliti slojeve ovog djela koje, kako već sada pokazuje interesovanje publike, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ovo književno veče bit će prilika ne samo za razgovor o knjizi, već i za susret sa emocijama koje svi nosimo – o ljubavi koju gubimo, domovima koje napuštamo i snazi koju često otkrijemo tek kada riječi utihnu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.