Prostorije Muzeja Sarajevo 80-ih bile su mjesto u kojem su Muzej Mandat sjećanja-Misija Bosna i Bosanski muzeji sjećanja, promovisali knjigu „Memoirs of a UN Military Observer Bosna and Hercegovina 1993-94“, autora Afzaala Niaza.
Radi se o autentičnom svjedočenju pukovnika Afzaala Niaza, pakistanskog oficira koji je 1993-1994. godine služio u misiji UNPROFOR-a u Sarajevu, Mostaru, Karlovcu i Bugojnu, te kasnije svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu.
Njegovo svjedočanstvo pruža detalje ličnog iskustva, reflektira etičke i ljudske dileme međunarodnih posmatrača te otvara pitanja o složenim odnosima između rata, politike i humanosti.
O ovom vrlo vrijednom djelu, trenutno dostupnom na engleskom jeziku, kao promotori govorili su Akademik profesor dr. Džemal Najetović i Magistar Azem Heljić, te putem video linka, autorovi saradnici, Ad van Kreeke, Doktor Misbah Naqvi i sam autor Afzaal Niaz.
-Ova knjiga vrijedna je objavljivanja zbog toga što je to priča ispričana u prvom licu od čovjeka koji je tokom agresije na našu zemlju bio tu, na licu mjesta, autentična je i vjerodostojna, rekao je Azem Heljić. Autor iznosi svoje emocije i viđenje stvari otkrivajući tako mnoge detalje koji možda nisi toliko poznati široj javnosti. Kada se vratio iz Bosne u Pakistan, rat nije napuštio njega. Slike Markala često mu dolaze u san.
Govorio je i o Afzaalovim susretima sa običnim ljudima i drugim detaljima naše golgote, a o kojima će čitaoci uskoro više saznati i iz prevoda ove knjige na bosanski jezik
-U ovoj knjizi, autor-profesionalno vojno lice i iskusni istraživač, veoma se ambiciozno, kompetentno i odgovorno, uhvatiou koštac sa značajnom temom u želji da zabilježi karakteristične događaje i ličnosti u Bosni i Hercegovini i svijetu, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u našoj zemlji 1992.-1995. godine, rekao je, između osalog, Džemal Najetović. Svoja sjećanja potkrijepio je brojnim fotografijama koje mogu poslužiti kao dokaz istinitosti sadržaja kojeg nudi čitaocima. Potrudio se da njegovi komentari i stavovi konkretnih ratnih događanja i proseca u našoj zemlji i Svijetu, u najširem smislu odlikuje konstantno nastojanje vezano za afirmisanje istine.
-Čini mi veliko zadovoljstvo to što se moja knjiga promoviše u Sarajevu, mjestu koje je blizu mog srca, rekao je Afzaal Niaz u svom video-obraćanju. U Bosni i Hercegovini sam služio od oktobra 1993. do oktobra 1994. To su bilo veoma teški dani. Dani nezamislivih patnji, ali također, i izvanredne hrabrosti. Knjiga, koju sam napisao, potječe iz mog ličnog iskustva tokom tog vremena. Nisam je napisao kao historičar ili političar već jednostavno kao neko ko je vidio, ko je bio prisutan, ko je vidio šta rat čini običnim ljudima i kao neko ko osjeća odgovornost da osigura da ta sjećanja ne budu izgubljena u magli vremena.
-Moja namjera bila je jednostavna da kažem istinu onako kako sam je vidio. Želio sam zabilježiti kako je izgledao rat pod opsadom, kako su ljudi nekako pronalazili snagu da nastave dalje kad se sve raspadalo. Rat u Bosni i Hercegovini bio je jedan od najmračnijih poglavlja moderne evropske historije, konflikt obilježen etničkim čišćenjem, masovnim zločinima i sistemskog uništenja jedn nacije. Ono što je počelo kao raspad Jugoslavije brzo se pretvorilo u brutalan rat, u kojem su zajednice koje su živjele zajedno generacijama bile rastrgane nacionalističkim ambicijama i vanjskim intervencijama. Sarajevo, srce Bosne, postalo je simbolom otpora i patnje, podnoseći najdužu opsadu u savremenoj historiji, koja je trajala više od četiri godine.
-Kada sam 1. oktobra 1993. godine sletio u Zagreb, rat je već bio progutao regiju. Početne nade u brzo rješenje su izblijedile, zamjenjene su sumornom stvarnošću produžene opsade, neprekidnog granatiranja i nastojanja međunarodne zajednice da nametne mir u ratnoj zoni gdje je neutralnost često značila nijemo posmatranje kako se zločini odvijaju. U godini koja je uslijedila moja misija me vodila kroz neka od najtežih mjesta sukoba i ratom razorenih područja: Sarajevo, Mostar, Bugojno, Travnik. Svako od tih mjesta otkrivalo je novi sloj ljudske patnje, otpornosti i opstanka. Od trenutka kada sam kročio u Sarajevo, 7. oktobra 1993. godne, grad je već izdržao 18 mjeseci neprekidnog bombardovanja. Bio je to grad razbijenih prozora i nesalomivih duša. Vojska bosanskih srba se ušančila u okolnim planinama pretvarajući Sarajevo u grad smrti. Tokom mog boravka do maja 1994. svjedočio sam iz prve ruke teroru i otpornosti stanovnika grada.
– A onda je došao strašni dan u februaru 1994. godine- zloglasni masakr na pijaci Markale. Jedna minobacačka granata ispaljena od strane srpskih snaga ubila je 68 civila i ranila njih oko 200. Bio je to najstrašniji trenutak rata.Ja sam kao vođa tima, stigao na lice mjesta u roku od nekoliko minuta. Nikada ne mogu zaboraviti šta sam vidio. Radili smo usred potpunog haosa pokušavajući spasiti ljude, brojati ranjene, a kasnije i mrtve. Vrlo mučan zadatak. Nijedne riječi ne mogu opisati tu bol, samo tišina može. Uprkos međunarodnoj osudi, opsada je i dalje trajala. Od maja do jula 1994. godine bio sam premješten u Karlovac, Hrvatska, gdje je rat imao drugačije lice. U Mostaru gdje sam bio oko dvije sedmice, ožiljci rata bili su još ličniji. Čuveni most, Stari most, bio je pretvoren u ruševinu.
– Moje posljednje raspoređivanje od jula do septembra 1994. godine bilo je u Bugojnu i Travniku. Tu je borba za vlast između Bošnjaka i Hrvata rezultirala masovnim protjerivanjima i etničkim čišćenjem.Kao vojni promatrač, bio sam obučen da budem neutralan. Moja misija je bila da dokumentujem. Izvještavam i posredujem. Ipak, ubrzo sam shvatio da je pred licem tako ogromne ljudske patnje neutralnost djelovala kao iluzija. Vidio sam porodice rastrgane artiljerijskim granatama, djecu koja odrastaju u podrumima i muškarce i žene koji se bore sa svim šta su imali ne samo za zemlju, nego za dostojanstvo i opstanak. Čak i nakon što sam napustio Bosnu, 1. oktobra 1994. godine rat me nikada nije istinski napustio. Sjećanja, vapaji, tišina, patnja, nepravde i nekažnjeni zločini su me godnama pritiskali kao teret.
-U maju 2002. godine pozvan sam da svjedočim pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u predmetu protiv generala Galića, komandanta bosanskih Srba odgovornog za opsadu Sarajeva. To nije bio lagan zadatak. Teret sjećanja često je teži od tereta samog rata. Ipak dok sam stajao tamo znao sam da svjedočenje nije samo dužnost.Bila je to obaveza prema onima koji više nisu mogli govoiti za sebe. Pravda možda nikada potpuno ne zacijeli rane, ali služi kao opomena da historija mora zabilježiti istinu. Kao što je Albert Einstein rekao: „Svijet neće biti uništen od strane onih koji čine zlo, već od strane onih koji ih gledaju ne radeći ništa“.
-Ova knjiga je pokušaj da se svjedoči historiji, da se ispričaju priče onih koji su patili, i da osigura da istina ne bude zaboravljena. To nije samo memoar o vremenu jednog vojnog promatrača, već dokaz o otpornosti naroda Bosne, neuspjesima međunarodne zajednice i cijeni slobode suočene s brutalnošću. Biti svjedok historije je dužnost, čuvanje njene istine je obaveza. Knjigu posvećujem hrabrom narodu Bosne, posebno dušama 68 muškaraca, žena i djece koji su stradali u masakru na sarajevskoj pijaci Markale. Sloboda, koju mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo, nikada nije besplatna. Plaćena je znojem, krvlju i suzama onih koji su se odvažiliu za nju boriti. Sloboda ima cijenu, i ponekad je ta cijena vaš život, vaša porodica, vaši prijatelji i sama vaša sloboda. Narod Bosne je platio tu cijenu i izdržao. Neka njegova hrabrost nikada ne bude zaboravljena i da nikada mir ne shvatimo olako.
Promociju je moderirala Magistrica Belma Zulić. U odjavi je istakla kako Muzej Mandat sjećanja-Misija Bosna, u okviru Bosanskih muzeja sjećanja, čuva stotine svjedočanstava pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija iz cijelog svijeta, zajedno sa kazivanjima humanitarnih radnika, diplomata i novinara.
-Ova građa je sastavni dio muzejskih zbirki i predstavlja vrijedan doprinos kulturi sjećanja i razumijevanju međunarodne prisutnosti u Bosni i Hercegovini, rekla je Belma Zulić. Jedini smo u našoj zemlji, a vjerovatno i šire, koji se bavi dokumentovanjem svjedočenja pripadnika UN-a za vrijeme agresije na Bosniu i Hercegovinu, ali i drugih UN struktura.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.