A možda ste pravi vizionar, pa se sve desilo već s 25 kad ste umjesto slavlja, rođendan proveli prekovremeno radeći posao koji ne volite.
Bez obzira na to koja je vaša verzija „krize“, vjerovatno ste u nekom trenutku pomislili: Eto, ovo je to – kriza srednjih godina (ili četvrtine života, ako ste u kategoriji mladih genijalaca).
Ali prije nego što ispraznite štedni račun za crveni kabriolet ili njegovu modernu verziju, usporite malo. Evo šta se zapravo dešava kad život počne da vas „pritiska“ – prema riječima stručnjaka, piše “Ljepota i Zdravlje”.
Da li kriza srednjih godina mit?
Ne. To je „jednorog“ – mitološko stvorenje u psihologiji, kaže dr. Susan Krauss Whitbourne, profesorica emerita psihologije i neuroznanosti na Univerzitetu Massachusetts Amherst. Objašnjava da istraživači u ovoj oblasti ne nalaze dokaze da su promjene ličnosti povezane s određenom životnom dobi na način koji bi opravdao koncept „krize srednjih godina“.
Štaviše, korištenje tog izraza može biti štetno. Označiti određeni težak period života kao „krizu srednjih godina“ može umanjiti njegove stvarne uzroke i odvratiti vas od dubljeg razumijevanja vlastitih osjećanja. Lakše je reći da je to stvar godina i nadati se da će proći, nego se iskreno suočiti s izvorima stresa, anksioznosti ili depresije – i po potrebi potražiti stručnu pomoć.
Ako nije kriza srednjih godina mit, šta je onda?
Jednostavno – život. „Ljudi u bilo kojoj dobi mogu prolaziti kroz periode preispitivanja i izazova, a okidač može biti bilo šta“, kaže Whitbourne. To može biti iznenadni finansijski teret, briga o starijim roditeljima ili osjećaj gubitka svrhe kad djeca napuste dom.
Jedno veliko istraživanje iz 2008. koje su proveli ekonomisti David Blanchflower i Andrew Oswald pokazalo je postojanje tzv. „U-krivulje sreće“: ljudi ulaze u odrasli život puni optimizma, sreća opada sredinom života, a zatim se ponovno povećava u starijoj dobi. Ta pojava zabilježena je u čak 55 od 80 analiziranih zemalja.
Prema njihovim podacima, prosječna osoba dno emocionalnog raspoloženja doseže oko 46. godine. (Izvinjenje svima koji su upravo napunili 46.) Ipak, dobra vijest je da taj osjećaj ne traje dugo.
„U pedesetima se ljudi počinju fokusirati na ono što im je zaista važno – porodicu, hobije, dijelove posla koji imaju smisla – i polako se penju uz tu U-krivulju sreće“, objašnjava Barbara Bradley Hagerty, novinarka i autorica knjige Life Reimagined: The Science, Art, and Opportunity of Midlife. „U pedesetima, šezdesetima i sedamdesetima ljudi zapravo postaju sretniji.“
Ključna stvar? Svrha.
Hagerty dodaje da je presudan faktor osjećaj svrhe. „Ljudi koji osjećaju da imaju razlog da ustanu ujutro – bez obzira na nivo obrazovanja ili primanja – imaju viši nivo sreće. Smisleni odnosi i aktivnosti su ono što čini razliku.“
A kako da se nosim s ovim osjećajem, ako nije kriza?
Ako vam i najjednostavnije aktivnosti postaju naporne ili osjećate da vas obaveze pritišću do te mjere da vam se teško diše, to je znak da nešto nije u redu. Nije nužno riječ o „krizi“, ali jeste o stvarnim izazovima koje treba prepoznati i riješiti.
Prvi korak, kaže Whitbourne, jeste iskreno pitanje: Šta se zapravo dešava sa mnom? Tek kad znate pravi uzrok nelagode, možete pronaći načine da se nosite s njom i eventualno rastete kroz to iskustvo.
Ako vam posao odjednom djeluje nepodnošljivo naporno – možda niste fizički iscrpljeni, nego dosadno vam je. Hagerty prenosi savjet profesora s Harvard Business Schoola, Howarda H. Stevensona, koji kaže: „Ako radite istu stvar iz godine u godinu, osjetićete zasićenje. Dakle, imate li 20 godina iskustva ili jednu godinu iskustva ponovljenu 20 puta?“
Ako se prepoznajete u ovom opisu, možda vam jednostavno treba novi izazov. Hagerty preporučuje da se fokusirate na svoje prednosti i pronađete nove načine da ih iskoristite – bilo kroz promjenu u okviru trenutnog posla, bilo prelaskom u srodno zanimanje. To nije instant rješenje, ali jeste put ka dubljem osjećaju ispunjenosti.
Šta kad sve obaveze postanu previše?
Kad se osjećate kao da vas sve pritiska – porodica, posao, krediti – lako je pomisliti da ste zarobljeni. I jeste, na neki način. Ali, kako kaže Hagerty: „Samo nastavite koračati, korak po korak… i proći će.“
Jedan način da se taj osjećaj ublaži jeste da promijenite pogled na obaveze: one nisu teret, već izvori smisla. Psihološkinja Laura Carstensen sa Stanforda je razvila teoriju emocionalne selektivnosti, prema kojoj s godinama prirodno počinjemo više cijeniti ono što nam donosi emocionalno ispunjenje – porodicu, karijeru, dom.
I na kraju: gdje pronaći motivaciju?
Hagerty savjetuje da se ponovo povežete sa starim prijateljima ili da upišete neki kurs, pronađete hobi, vratite se nekoj staroj želji. To može postati vaša „mala svrha“ – nešto što vas pokreće iz dana u dan. (Velika svrha često je porodica, ali to može biti i angažman u zajednici, humanitarni ili politički rad.)
Znati da ne prolazite kroz „krizu srednjih godina“ može biti oslobađajuće samo po sebi, zaključuje Whitbourne. Loša sedmica? Mjesec? Čak i godina? Možda. Ali to nije kraj svijeta – to je samo još jedan korak u vašem sazrijevanju.