Ne može da dođe i prođe 19. januar a da se ne sjetimo Đoletovih “bogojavljenskih noći”, nastupa koji su bili prožeti emocijom, nostalgijom, njegovim anegdotama i jednom, istoimenom i nezaobilaznom pjesmom.
Naročito je zapažen ostao koncert “Na Bogojavljensku noć” iz 19. januara 2017. godine u Novom Sadu.
Balašević je zapalio svijeću, a onda počeo da pjeva pjesmu koju mnogi vole.
Nakon što ju je otpjevao, dobio je veliki aplauz. Đole, kao što je to obično i radio, pjesmu je “začinio” i pričom iz svog života.
– Na ovaj dan, kod mog djeda Đoke Balaševa, u Ulici Jovana Cvijića, obično se skupljao razni svijet. To je bilo, kako da kažem, kada Bog nije bio baš u modi u ovim krajevima. Mislim, kasnije je Bog rehabilitovan i sve je došlo na svoje mjesto, ali onda se nije smjelo…. I to smo kasnije saznali, da za vrijeme Broza i one surove komunističke tiranije nije smjelo da se slavi… Je*o te, moj djed je bio zatucan čovjek i on to nije znao. I mi smo slavili. Sada tek vidim u kakvu nas je opasnost dovodio sve godine. Ludak jedan, mogli smo svi na Golom otoku završiti što smo farbali jaja sa Vaskrs – rekao je Đorđe Balašević i nastavio:
– Lažu, djeco, Isti taj moj djed koji je lajao i pričao stvari koje ne treba je rekao: “Razlika između nekih u dolascima u Vojvodini, između raznih garnitura bila je što su jedni došli za popovima, a drugi su dojahali na popovima.” Djed je brljao, nije znao šta govori. Kod nas u kući skupljali su se razni ljudi na ovo veče, uoči Svetog Jovana. Bilo je pravoslavaca, ortodoksnih, kako bi rekao moj djed. Bilo je katolika, protestanata, bilo je evangelista. Bilo je bugera, ne znam koji su to bili, ali su definitivno bili dobrodošli kod nas u kući. Bilo je islamista, bilo je svega, sa svih strana – rekao je Đole i dodao:
– Ta religija u jednom momentu nazivala istim imenom – komunisti. Svi su oni dolazili kod nas na slavu, slavili, uživali, folirali i u tome je bio fazon. Nije se kao smjelo… Šta je, tu je. Ostale su neke lijepe uspomene, i puno je fresaka i puno lijepih datuma sa crvenim slovima u onom malom kalendaru… Ostali su i naslovi nekih pjesama, 1982. godine, kada je ova pjesma napisana, bilo je malo čudno i pitalo se da li baš moralo tako da se pominje taj… u naslovu. Ja sam rekao: “Nikako ne bi valjalo da sam napisao, recimo pjesmu “Lepa kći šefa kancelarije mesne zajednice”.” Morala je biti “Lepa protina kći” – rekao je Đole, pa je poslije otpevao tu numeru, prenosi Telegraf.
Inače, Đoletovi koncerti pod nazivom “Na Bogojavljensku noć” na neki način su bili tradicionalni, a atmosfera na njima je bilo nešto posebno. Nešto što se riječima ne može opisati. Pozitivna energija koju se širila između Đoleta i publike, kroz nezaboravne pjesme i priče, pamti se, bar kod obožavalaca, cijeli život.
U ta četiri, četiri i po sata, koliko je koncert obično trajao, dobije se nešto što čovjek novcem ne može da kupi i što zauvijek ostaje u sjećanju.