U Mostaru je okončan još jedan spektakl predstavnika političkih stranaka koalicije na nivou Bosne i Hercegovine, i naravno, opet nije postignut nikakav konkretan dogovor.
Iako su lideri stranka najavljivali važnost sastanka i zalagali se za ozbiljan rad, ishod je bio isti kao i mnogi prethodni putovi—samo predstava za javnost, u kojoj se ponovo glumi ozbiljnost i posvećenost, dok se suštinski u stvarnosti ne događa ništa. Možda bismo mogli otvoriti i kartu za nagradnu igru: Ko će prvi reći da su se ‘dogovorili’ bez da se išta dogovorilo?
Lider HDZ-a BiH, Dragan Čović, iznio je čak osam tačaka dnevnog reda, što se doima kao obilje posla. No, stvarnost je takva da su najveći izazovi ostali neriješeni. Onda se postavlja pitanje: da li je ovo stvarno političko dogovaranje ili samo nova predstava za javnost, koja opet na kraju rezultira ‘dogovorom’ da se nije dogovorilo ništa? Pravi show je upravo tu—govorimo o dogovoru koji se održava bez ikakvog rezultata, kao da gledamo političku verziju ‘Kriza bez kraja’.
Lideri su se sjetili spomenuti da je bilo riješavanja nekih pitanja, ali sve je ostalo u granicama tehničke diskusije bez stvarne promjene. Naime, Čović je rekao kako su do srijede planirane dodatne definicije za Zakon o zaštiti ličnih podataka, ali prava pitanja nisu dobila odgovore. Plan rasta je ostao bez suštinskih dogovora, imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika su prošli kroz tehnički proces, dok su drugi ključni momenti ostali otvoreni, uključujući i imenovanje IPA koordinatora i budžet institucija. Ovdje nije bilo konkretne odluke, nego samo razgovora koji ostavlja ‘prozračnu’ sliku političkog dogovora. Zvuči kao scena iz komedije, gdje se svi smiješe, ali niko se ne sjeća poente.
Povratak SDP-a pod predsjednikom Nerminom Nikšićem, koji je rekao da se atmosfera dogovaranja i razgovora vratila, još je jedan trenutak u kojem se pokazuje da ‘ritam’ koalicionih pregovora samo simulira djelovanje. U vrijeme kada se govori o pokretanju pregovora sa EU i pripremama za otvaranje poglavlja, lideri ne uspijevaju nadmašiti same sebe. Umjesto stvarnog napretka, ponosno se iznose fraze o državnom kredibilitetu i potrebama da se pokažemo kao partner EU, a u stvarnosti ostajemo na nivou političkog rukovanja i praznih riječi. Ako bi se politika mjerila u sarkazmu, oni bi već bili olimpijski prvaci.
Predsjednik RS-a, Radovan Višković, ironično je rekao kako se uvijek nađe neko ko ‘kvari’ dogovore i koji stvara prepreke. Njegovo podcrtavanje da su odluke OHR-a problem i da je to smišljeno protiv BiH samo je potvrda nesuglasica koje ne vode nigdje. Svi ti politički vođe koji iznose ideje o samostalnom djelovanju i napadima na institucije koje navodno ‘ne mogu’ donositi odluke, ne samo da slabe institucije, nego i same sebe ponižavaju. U suštini, ovo je ‘tko će koga više prevariti’ igra u kojoj su svi glavni glumci.
Svi znamo da se rješenja ne mogu tjerati nasiljem prema principima funkcioniranja modernih država, pa je pitanje: zašto je ovo stalno vraćanje istih tačaka u novi krug? Možda su oni, zapravo, svi kreativci koji rade na novoj verziji politike bez smisla? U tom slučaju, svi mi smo samo publika koja gleda ovu predstavu sa stalnim reprizama.
Dugoročno rješenje za BiH je stvarna fiskalna reforma i rasterećenje privrede, a ne političkih igara koje traju i ne vode nikuda. Model koji bi mogao biti održiv je onaj koji se temelji na istinskom političkom dijalogu, u kojem su prioriteti rast plata u realnom sektoru i stabilna privredna politika. Samo takav model ima šanse da donese promjene koje su stvarno potrebne. Sve drugo su samo priče koje traju dok se ne zaborave i koje nas ponovo vraćaju u petlju političkog licemjerstva.
Naša politička scena je, nažalost, ‘dogovorena’ da se ništa ne dogovori. Pitanje je samo koliko ćemo dugo biti spremni prihvatiti ovu predstavu koja nema svoj kraj. Vrijeme je da lideri prestanu glumiti i da se uhvate pravih problema ove zemlje. Ili barem da prestanu glumiti tako dobro, da barem zaboravimo ko su oni uopšte.
Kolumna je sarkastična i jasna, odražava ironiju i kritiku političkog ponašanja.