Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), globalna potražnja za energijom do 2050. godine mogla bi porasti za 30% u odnosu na današnji nivo. Istovremeno, svijet se obavezuje na značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova, što stvara dvostruki izazov: proizvesti više energije, ali sa znatno manje štetnih emisija.
Dominacija obnovljivih izvora energije
U gotovo svim dugoročnim projekcijama, obnovljivi izvori energije – prije svega sunčeva i energija vjetra – zauzimaju centralno mjesto. Očekuje se da će do 2050. godine više od 70% električne energije dolaziti iz obnovljivih izvora, dok će fosilna goriva postepeno gubiti tržišni udio.
Solarna energija predvodi ovu tranziciju zbog brzog tehnološkog napretka, pada cijena instalacije i široke dostupnosti. Vjetroelektrane, posebno one offshore (na moru), također će igrati ključnu ulogu u snabdijevanju velikih urbanih centara.
Uloga nuklearne energije
Iako kontroverzna, nuklearna energija i dalje se vidi kao stabilan i niskougljični izvor. Nove tehnologije malih modularnih reaktora (SMR) mogle bi omogućiti sigurnije i fleksibilnije nuklearne kapacitete, posebno u zemljama koje nemaju velike energetske mreže.
Decentralizacija i digitalizacija
Uz rast obnovljivih izvora, dolazi i decentralizacija energetskih sistema. Mikromreže, kućne solarne elektrane i sistemi za skladištenje energije omogućit će potrošačima da postanu i proizvođači (tzv. prosumeri), čime se mijenja tradicionalna struktura energetskog sektora.
Istovremeno, digitalne tehnologije – uključujući umjetnu inteligenciju, blockchain i IoT – omogućavaju pametno upravljanje potrošnjom i distribucijom energije, što povećava efikasnost i smanjuje gubitke.
Fosilna goriva – polagani silazak
Iako će fosilna goriva i dalje imati ulogu u energetskom miksu, njihova upotreba će biti znatno ograničena. Ugalj će gotovo u potpunosti biti izbačen iz elektroenergetskog sektora, dok će se prirodni gas još neko vrijeme koristiti kao prelazno gorivo.
Zemlje koje zavise od izvoza nafte i plina suočit će se s ekonomskim izazovima i pritiscima na diverzifikaciju svojih privreda.
Skladištenje energije i vodik
Kako bi se riješio problem nestalnosti obnovljivih izvora (npr. kada nema sunca ili vjetra), razvoj sistema za skladištenje energije bit će presudan. Napredne baterije, ali i zeleni vodik kao nosilac energije, bit će ključni elementi energetske stabilnosti budućnosti.
Politički i tržišni faktori
Ko će napajati svijet 2050. godine neće biti samo tehničko, već i geopolitičko pitanje. Zemlje koje predvode u razvoju tehnologija čiste energije mogle bi postati novi energetski lideri. Pitanja energetske nezavisnosti, trgovine električnom energijom i sigurnosti opskrbe bit će u centru međunarodnih odnosa.
Svijet 2050. godine će vjerovatno izgledati potpuno drugačije kada je riječ o načinu na koji proizvodimo i trošimo energiju. Obnovljivi izvori, digitalna infrastruktura, fleksibilni potrošači i pametne mreže kreiraju novu energetsku paradigmu. U tom procesu, uspješne će biti one zemlje i kompanije koje na vrijeme prepoznaju priliku za inovaciju, investiciju i tranziciju, piše energetika.ba.