Državljanstva BiH se od 2015. do prošle godine odreklo 30.087 građana, a na tome su itekako zaradile vlasti na sve tri strane, jer je više od 16 miliona KM uplaćeno za takse.
I ovdje se stvar ne završava, nažalost, stanje nije dobro koliko god glumili da nam je kao sve uredu i da kao ipak nije sve tako ‘sivo’.
Bude li nastavljen sadašnji trend iseljavanja i uvoza radne snage, postavlja se pitanje ko će u budućnosti na ovim prostorima živjeti? Koji to svijet?
BiH je zemlja iz koje je uvijek više ljudi odlazilo nego što se doseljavalo i taj će se trend odlaska nastaviti i u budućnosti.
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, od 1998. do 2023. godine državljanstva su se ukupno odrekle 99.972 osobe. Kako su iz nadležnog ministarstva objasnili, u postupku odricanja od bh. državljanstva stranke nisu dužne navesti druge razloge, osim činjenice da već posjeduju ili da im je zagarantovano sticanje državljanstva druge države.
Naravno ovo nadležne uopšte ne brine, jer su se svjesno odrekli svojih ljudi, više im koriste što žive u drugim državama.
Pomogli su i vlast i dijaspora u kreiranju slike zemlje koja je samo za sadake i sergije, jer je nametnuto da nismo sposobni za više. Iskoristili smo pojam merhameta kod ljudi, jer dovoljno je provozati se od bilo kojeg graničnog prijelaza u BiH do Sarajeva ili bilo kojeg grada u zemlji i uvidjeti da je tako.
Zemlja nam uistinu djeluje zapušteno, ceste kao da su tek iz rata izašle, kuće i okućnice neuredne, ili zbijene jedna na drugu ali tako da se vidi pokušaj međusobnog takmičenja kome je veća kuća i ona indirektna poruka ‘preko fasade’ i nove ograde da se vidi čije je dijete otišlo u dijasporu…
S druge strane imamo besmisleno izgrađene i raštrkane kuće od megalomanske zamisli na sred livade, zdanja na rubovima cesta, pa sve do kuća izgrađenih u sami vrh brda i stijena, tako da se mnogi pitaju “kako je neko uopšte tu mogao kuću napraviti, koji su to majstori mogli doći, kojim vozilom”?!
I sve vam ovo prođe kroz glavu samo u jednom pravcu vožnje i to odakle god da krenete u Bosni i Hercegovini, cijeli haos ublaži još uvijek prirodna ljepota rijeka i planina… I šta nam ovo sve govori?
Kakvi smo to mi ljudi koji smo ostali ovdje da živimo? U čemu živimo, čime se okružujemo, kakve su nam to avlije, prilazi u kuće, ulazi u haustore, šta će nam silno smeće, burad, gume, daske i ostalo ispred kuće?
Mnogi od nas su napravili sami sebi da su iako slobodni, zapravo po onoj Jean Jack Roussovoj po svuda u okovima. I možemo se mi koprcati da smo svašta, ali odajemo se koliko smo zaglibili, jer nas se ne tiče čak ni ono što je naše, pa da je makar čisto, ako već nije lijepo!?
I ta 2 miliona ljudi koja su otišla nisu nam primjer, ne, oni su odustali jer je ovdje tavorenje – nema jedinstva ni u jednom smijeru! Otišli su da se ujedinjuju u organizacije u kojima su naši ljudi sa Balkana uspjeli u zemljama EU, ne ovih nacija i onih vjera, već samo i isključivo normalnih ljudi sa istog podneblja kojima je cilj da im jedini problem u životu bude gdje putovati po svijetu.
A mi koji smo ostali, šta je nama svima cilj, možemo li bolje od ovoga što imamo?
Nas je mnogo, njih – političara koji nam prave haos u svemu je malo. Samo da se udružimo, sve bi moglo biti drugačije…