Sve je već viđeno i sve je ovo repriaz poskomunističkog grozomrnog sna u koji su utonuli građani nove nezavisne države, a bivše komunističke republike. Ipak postoje neke zanimljivosti koje upadaju u oči, a o kojima se, za divno čudo, u Sarajevu šuti.
Samo Hrvati nisu lopovi
Kako to, na primjer, da građani protestiraju samo u Sarajevu i u Banjoj Luci, a u Mostaru hič haber – sve im potaman. Iako se motivi domonstranata u Banjoj Luci i u Sarajevu dijametralno razlikuju, izazvani su izbornim rezitatima i odlukama. Sarajlije je naljutio visoki predstavnik Kristijan Šmit (Cristian Schmidt) svojom posljednjom odlukom, jer je visoki predstavnik, kako ih je uvjerio građanski vođa Željko Komšić, prohrvatski nastrojen.
A zar nije paradoksalno da Komšića odluka visokog predstavnika nije ni okrznula?! Taman je donesena kad je on bio siguran u svoju još jednu pobjedu. A kad bude stvarno korigiran izborni zakon tako da će anulirati “rupu u Daytonu” po kojoj se više nikad niko neće moći kandidirati na način kako se do sada Komšić kanidirao, on će biti u debeloj mirovini daleko od politike i problema građana u koje ih je on uvalio svojom ovakvom politikom. Za utjehu građanima, a i da se „vlasi ne dosjete“, uložio je apelaciju Ustavnom sudu dobro znajući da će biti odbijena jer je OHR vrhovna institucija u BiH kad je ovakva problematika u pitanju.
U Banjoj Luci demonstrira i pozicija i opozicija optužujući jedni druge da su njihove kandidati pokradeni. Ima dosta prigovra i žalbi i od strane bošnjačkih stranka, ali niko nije toliko ljut da bi izveo svoje pristalice na ulice. Samo je kod Hrvata sve mirno. Kod njih se ne buni ni pozicija, ni opozicija. Ispada da su Hrvati najpošteniji i da ne kradu jedni od drugih. A najzanimljivije je da niko nije pokrao glasove ni Željki Komšiću, odnosno njegovom DF-u.
Baš, kako to da su i na prošlim Općim izborima, kada je pokradeno pola miliona glasačkih listića, samo kod Komšića svi listići bili na broju?! On ne djeluje kao radoholik i predan stranački lider koji bdije nad svakim imenom u stranci i sastavu biračkih odbora. Ko mu je onda tako dobro čuvao glasačke listiće? Da, on je uspio na prošlim izborima progurati svog podanika Željka Bakalara za šefa CIK-a, ali ni on nije svemoguć da bi mogao osigurati da usljed opće krađe samo lopovi poštede Komšića.
Ozbiljna politička čavrlama
Stoga razložno je sumnjati da tu postoji neka veoma ozbiljna politička čavrlama i ujdurma u kojoj se krije konačan odgovor na pitanje kako to da je Komšić postao najupješniji političar i stranački lider koji je hodio Sarajevom od kada je postao glavnim gradom države.
Jedina njegova referenca uopće je to što je bio borac Armije BiH i da je nosilac priznanja „Zlatni ljiljan“. Inače je postratnu karijeru započeo kao vlasnik videoteke. Potom je bio zamjenik načelnik općine, pa ambasador, da bi se vinuo u Predsjedništvo BiH, gdje ima duži staž od Alije Izetbegovića.
Povrh svega postao je ikona sarajevskog političkog mainstreama da mu sve progledaju kroz prste. On na primjer ne zna engleski jezik. I to mu niko ne zamjera. Dok je ta ista medijska čaršija raskivala Denisa Bećirovića na društvenim mrežama jer je u debatnoj emisiji odbio izgovoriti jednu rečenicu na engleskom jeziku. I to nije učinio kako bi sakrio neznanje engleskog, već je skužio igru da je voditelj prorežimske televizije FTV ranije dojavio Bakiru Izetbegoviću da naštreba jednu rečenicu kako bi je mogao tečno izgovoriti pred kamerama.
Komšić, na primjer, zna i to javno govori da je Sarajevo postalo grad kokaina, ali ga se to ne tiče:„Ma, hajte, molim, vas“! On dobro zna da tajkuni minimalno godišnje ukradu 2 milijarde maraka, ali ga se to ne tiče: „ma, hajte, molim vas!“. On zna za politička ubistva u Sarajevu, ali ga se to ne tiče:
„Ma, hajte, molim vas!“ Važno je da on živ i zdrav, bez pratnje može prošetati Vilsonovim šetalištem sutradan nakon što CIK proglasi njegovu pobjedu.
Boga mi, nekad će neko morati raskrinkati političku sfingu zvanu Željko Komšić. Nažalost, već je prekasno – sve njegove pobjede će se pretvoriti u naše poraze – piše The Bosnia Times.