I dok limfedem nastaje zbog oštećenja ili zastoja u limfnom sustavu, lipedem je poremećaj raspodjele masnog tkiva koji zahvaća gotovo isključivo žene, najčešće na području nogu i bokova.
Oboje mogu dovesti do značajne nelagode, ograničenja u pokretljivosti i psiholoških posljedica, osobito ako se ne dijagnosticiraju na vrijeme.
Povećanje volumena udova često je prvi znak koji pacijente dovede do liječnika. No, iza tog simptoma mogu se skrivati različita stanja, limfedem i lipedem. Iako naizgled slični, ova dva poremećaja imaju važne razlike.
– Kod limfedema i lipedema dolazi do povećanja volumena udova, obično nogu ili ruku. Međutim, razlika je što je limfedem asimetričan, dok je lipedem simetričan, pojašnjava izv. prof. dr. sc. Ana Poljičanin, specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije, prenosi HRT.
– Kod limfedema dolazi do nakupljanja međustanične tekućine, dok kod lipedema dolazi do hipertrofije masnog tkiva. Često pacijenti s lipedemom dolaze jer su im noge umorne, bolne i otečene, to je ono što ih natjera da potraže pomoć. Kod limfedema češće čujemo izjave poput ‘jedna noga mi je narasla’, dodaje.
Osim po bolnosti i uzorku oticanja, lipedem se razlikuje i po zahvaćenosti dijelova tijela.
– Kod lipedema nikada neće biti zahvaćena stopala ili šake osim ako se ne razvije sekundarni limfedem. Osobe često imaju uzak struk, a izrazito naglašene bokove i noge, ističe dr. Poljičanin.
Iako lipedem ne ugrožava život, značajno narušava njegovu kvalitetu.
– To nije bolest od koje će pacijentica umrijeti ako se odmah ne liječi, ali može znatno otežati svakodnevicu, ističe dr. Mirko Dozan, specijalist plastične, rekonstrukcijske i estetske kirurgije.
– Osim konzervativnog liječenja, tu je važna i prehrana bogata proteinima i s manje ugljikohidrata, tjelesna aktivnost, a konačna opcija je liposukcija, govori.
No, nije riječ o estetskoj liposukciji.
– Operativno liječenje lipedema mora biti radikalnije i prilagođeno ovom specifičnom stanju. Iako lipedem ne možemo izliječiti, istraživanja pokazuju da pravilno izvedena operacija može značajno smanjiti simptome i to na razdoblje od 10 do 12 godina, ističe dr. Dozan.
Kod limfedema, naglasak je na drugačijem terapijskom pristupu.
– Limfna drenaža je osnova liječenja, izvodi se bez ikakvih ulja ili krema, samo rukama, uz precizan i stalan pritisak, objašnjava Ivana Klarić Kukuz, magistra fizioterapije.
– Pokreti su blagi i prilagođeni količini edema. Terapija počinje otvaranjem limfnih putova od centra prema periferiji, a zatim slijedi obavezno bandažiranje i korištenje kompresivne odjeće, dodaje.
Kompresija sama po sebi nije dovoljna.
– Da bi bila učinkovita, mora se kombinirati s aktivacijom mišićno-zglobne pumpe, pokretima koji stimuliraju cirkulaciju limfe. To uključuje jednostavne vježbe poput dizanja na prste, stiskanja i opuštanja šaka, rotacije trupa i, naravno, abdominalno disanje, zaljučuje.