Zašto djeca mogu da reaguju ovako? Radi se o mehanizmu odbrane, koji je jedan od najprimitivnijih načina odbrane, da ga tako nazovem, jer se radi o negaciji. Djeca tog uzrasta još nisu svjesna ozbiljnosti i posljedica jučerašnjeg događaja. Ona znaju da je ljudski život vrijedan, ali smatraju da se “to dešava tamo negdje” i djeca se takvih stvari plaše. Da bi zaštitila sebe, ne žele da čuju takve informacije. “Ne pričaj mi o tome”, “Ne tiče me se” znaju da kažu” objašnjava za Žena.rs klinički psiholog Ljiljana Jagodić.
Uzrok odustva empatije može da se krije i u sljedećem: Očekivala sam takve reakcije jer djeca nemaju odnos prema smrti kakav imaju odrasli. Dijete tog uzrasta i ne može da shvati strahotu situcije, ne može da ima odnos prema tome kakav imaju odrasli jer mladi se osjećaju svemoćno, besmrtno, i to jeste karakteristično za mlade ljude pa iz tog osjećaja može da dođe pomenuta nedostatak empatije – kaže nam psiholog Tatjana Daničić.
Nezainteresovanost o kojoj je riječ u priči sa društvenih mreža svakako ne znači neempatiju prema žrtvama masakra u pravom smislu te riječi. Ogroman broj djece školskog uzrasta odaje počast ubijenima u krvavom piru na Vračaru.
Odustvo empatije kod djece mimo tragičnog događaja, može da bude izazvano i socijalnom otuđenošću i činjenici da djeca mnogo vremena provode u virtuelnom svijetu, piše žena.blic.rs.