Jet set

Mirsad Mirso Čomaga, pjevač KOPIJA NIKAD NE MOŽE DOSTIĆI KVALITET ORGINALA

Nakon emotivne pjesme „Sad kad me nema više“, koju je posvetio legendi narodne muzike Halidu Bešliću, pjevač Mirsad Mirso Čomaga ponovo je pokazao da za njega muzika nije prolazna inspiracija, već trajna potreba i unutrašnji poriv.

FOTO: MIRSO ČOMAGA
FOTO: MIRSO ČOMAGA

Njegov povratak u studio nije motivisan trendovima ni željom za brzom pažnjom, već iskrenom namjerom da publici ponudi nove, autentične priče pretočene u pjesmu.

FOTO: MIRSO ČOMAGA
FOTO: MIRSO ČOMAGA

U produkciji kuće „Saz“, pod producentskom palicom Samira Zavlana, Mirso privodi kraju snimanje tri nove pjesme: „Fukara“, „Čija li si neznanko“ i „Bebo ljubavi“. Tekstove potpisuje sam, dok je melodije komponovao njegov sin Ernad Deni Čomaga, čime je ovaj projekat dobio i snažnu porodičnu notu.

Aranžmane je uradio Zavlan, a gitare je odsvirao Kenan Fejzić Čina. Riječ je o numerama nešto bržeg ritma, ali prepoznatljive emocije i iskrene interpretacije, po kojoj je Mirso i postao prepoznatljiv.

Ono što posebno izdvaja Mirsu jeste njegova stalna potreba da „počasti“ svoje fanove novim pjesmama. Za njega publika nije samo broj pregleda ili statistika slušanosti – to su ljudi koji prate njegov rad, dijele njegove emocije i godinama stoje uz njega. Upravo zato smatra da im duguje svjež materijal, nove stihove i melodije kroz koje će prepoznati dio sebe. Ne snima da bi bio prisutan, već da bi ostao vjeran onima koji ga slušaju. Svaka nova pjesma za njega je znak zahvalnosti i dokaz poštovanja prema publici.

S druge strane, Mirso ne krije razočarenje i ogorčenost prema kolegama koji, kako kaže, pokušavaju doći do popularnosti snimajući obrade tuđih hitova. Smatra da je takav pristup kratkoročan i bez umjetničke hrabrosti. Prema njegovom mišljenju, onaj ko vjeruje u sebe i svoj talenat, ulaže u vlastite projekte i gradi ime na autentičnosti.

FOTO: MIRSO ČOMAGA
FOTO: MIRSO ČOMAGA

-Kopija je uvijek kopija i nikad ne može dostići kvalitet originala, poručuje, jasno aludirajući da se estrada ne osvaja prečicama.

U vremenu kada su coveri često najbrži put do pregleda i algoritamske popularnosti, Mirso ostaje dosljedan svom stavu: uspjeh mora imati lični pečat. Preko tuđih pjesama, smatra on, može se privući trenutna pažnja, ali se ne može izgraditi trajno poštovanje publike. Upravo zato bira teži, ali časniji put – stvaranje vlastite muzike i građenje karijere na autentičnom izrazu.

Njegova energija i radna disciplina pokazuju da ne miruje. Eksperimentiše, stvara i vjeruje da svaka pjesma ima svoj trenutak. Nekada ona od koje se najmanje očekuje pronađe najbrži put do srca slušalaca. Ali jedno je sigurno – Mirso ostaje vjeran sebi, svojoj publici i uvjerenju da se samo originalnošću može ostaviti trag.