Ovako priča Jelena Novaković, medicinska sestra iz Beograda, koja je, kako tvrdi, 9. decembra pred kraj smjene, pretrpjela nasilje na radnom mjestu tako što ju je udario pacijent!
– Udario me je svom snagom u glavu. Udarac je uslijedio neočekivano i nenadano. Bila sam u šoku.
Pacijent je bio u pratnji majke. Riječ je o muškarcu srednjih godina, koji se liječi u našoj ustanovi, poznat nam je od ranije – priča Novaković za Blic.
Medicinska sestra Jelena Novaković i dalje je u šoku zbog onoga što joj se desilo na radnom mjestu.
Kako kaže, prethodno nisu vodili nikakav razgovor u kojem je došlo do nekog nesporazuma.
– Muškarcu i njegovoj majci je izmjerena temperatura. U trenutku nisam ni shvatila, da se i njemu mjeri temperatura, pošto je majka ta koja je bila u ordinaciji.
Pošto je u ovom slučaju utvrđeno da pacijent ima temperaturu, uputila sam ih gdje mogu da obave pregled, s obzirom na to da se radi o respiratornim tegobama i da se takvi pacijenti u našoj ustanovi, ne miješaju sa ostalima.
Kada sam krenula da odložim toplomjer, pacijent je iz čista mira potrčao iz čekaonice i udario me svom snagom u predjelu vrata i vilice.
Od siline udarca izbio mi je i minđušu sa uha – prepričava nemilu scenu u kojoj se i sama zatekla kao žrtva.
“Bila sam u stanju šoka”
Nakon ovog napada, Novaković kaže da je bila u stanju šoka.
– Počela sam da plačem i da se tresem – prisjeća se ona.
Nakon te šokantne scene, na hodniku su se oko nje okupile kolegice i ostali pacijenti.
Odmah su obaviješteni direktor ustanove, načelnica, kao i policija. U međuvremenu, dok je policija došla, pacijent je otišao.
“Gonit ću krivično pacijenta”
– Upravo se vraćam iz policije. U stanici sam potpisala zapisnik i donijela sam odluku da ću krivično goniti pacijenta.
Mnogo zdravstvenih radnika trpi nasilje. Korona je ostavila ogromne posljedice na pacijente.
Vlada velika netrpeljivost, nemaju razumijevanja za naš posao koji nije nimalo lak – dodaje Novaković.
Kaže i da je nedavno i njena kolegica iz Urgentnog centra imala slično iskustvo.
Zato, kako kaže, glas svih koji su doživjeli u zdravstvenim ustanovama, mora da se čuje.
“Ustanova preduzela sve potrebne mjere”
Novaković je potvrdila da je ovo jedinstven slučaj u njenoj karijeri.
Zdravstvena ustanova u kojoj radi je preduzela sve potrebne mjere, a ovaj slučaj se vodi kao povreda na radu:
“Dešavalo se da pacijenti budu neprijatni, da usljed nesporazuma dođe do viskog tona, ali kada je riječ o fizičkom okršaju, ovo je jedinstven slučaj u mojoj dosadašnjoj karijeri”.
Slično iskustvo, imala je Tanja Mišić, medicinska sestra u Urgentom centru.
Ona u toj ustanovi radi već jako dugo, a krajem novembra također je napadnuta. Tom prilikom završila je s teškim tjelesnim povredama, tačnije prelomom ruke.
– Napala me je kćerka pacijenice koja je dovela majku na pregled. Čekali su nešto manje od sat vremena, jer se doktor u tom trenutku nalazio u zoni u kojoj se pregledaju životno ugroženi pacijenti.
Kako radim u zelenoj ambulanti, period čekanja za pregled može da potraje i do nekoliko sati – priča Mišić.
Nezadovoljna zbog tolikog čekanja na doktora, kćerka pacijentice bila je vidno ljuta i nervozna, pa je u jednom momentu “naprosto uletjela u ambulantu”.
– Objasnila sam joj gdje se nalazi ljekar, a ona je zatražila dokumentaciju od svoje majke i naglašavala da neće više da čeka i da hoće da vodi kući svoju majku.
Kao neko ko je odgovoran za svu medicinsku dokumentaciju, objasnila sam joj da mora da sačeka da dođe ljekar, koji će u izvještaju da napiše da pacijent samovoljno napušta ustanovu.
Konflikt je ispao jer je počela da uzima tuđu medicinsku dokumentaciju za koju sam ja odgovorna – prepričava ova mediniska sestra.
U tom trenutku, prema njenoj priči, kćerka pacijentice je počela da viče. Uletjela je u ambulantu i počela da cijepa papire.
U svom tom huškanju, dok je Mišić pokušavala da sačuva medicinsku dokumentaciju, kćerka pacijentice ju je jako stegla za članak desne ruke.
Daljim ljekarskim ispitivanjima je utvrđeno da je došlo do preloma ruke, što se tereti kao teška tjelesna povreda.
Obje medicinske sestre danas su dobro. Svojim ispovijestima željele su da se čuje glas medicinskih radnika i to da su često izloženi torturi pacijenata, kao želja da se ovakve i slične situacije više nikome ne dogode.