Birači se suočavaju s izborom između tvrdolinijaških kandidata i malo poznatog političara koji pripada iranskom reformističkom pokretu koji nastoji promijeniti šiitsku teokratiju iznutra. Kao što je bio slučaj od Islamske revolucije 1979. godine, ženama i onima koji pozivaju na radikalne promjene zabranjeno je kandidiranje, dok samo glasanje neće imati nadzor od strane međunarodno priznatih posmatrača.
Glasanje dolazi u trenutku kada su šire tenzije zahvatile Bliski istok zbog rata između Izraela i Hamasa u Pojasu Gaze. Iran je u aprilu pokrenuo svoj prvi direktan napad na Izrael zbog rata u Gazi, dok su grupe milicija koje Teheran naoružava u regionu – poput libanonskog Hezbolaha i jemenskih Huti pobunjenika – uključene u borbe i eskalirali su svoje napade.
U međuvremenu, Iran nastavlja da obogaćuje uranijum na nivoima koji su blizu nivoa naoružanja i održava zalihe dovoljno velike da izgradi – ako to odluči – nekoliko nuklearnih oružja.
Dok 85-godišnji vrhovni vođa Irana ajatolah Ali Khamenei ima posljednju riječ o svim državnim pitanjima, predsjednici mogu okrenuti politiku zemlje ka konfrontaciji ili pregovorima sa Zapadom.
Međutim, s obzirom na rekordno nisku izlaznost na nedavnim izborima, ostaje nejasno koliko će Iranaca učestvovati u anketama u petak.
Ministar unutrašnjih poslova Ahmad Vahidi, koji je zadužen za nadgledanje izbora, objavio je da su sva biračka mjesta otvorena tek u 8 sati ujutro po lokalnom vremenu. Tipično, Khamenei je jedan od prvih glasača na izborima.
Analitičari općenito opisuju utrku kao trostruko takmičenje. Postoje dva tvrdolinijaša, bivši nuklearni pregovarač Saeed Jalili i predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Qalibaf. Zatim, tu je reformistički kandidat Masoud Pezeshkian, koji se svrstao s ličnostima kao što je bivši predsjednik Hassan Rouhani pod čijom je administracijom Teheran sklopio značajan nuklearni sporazum sa svjetskim silama 2015.
Nuklearni sporazum je na kraju propao i tvrdolinijaši su se čvrsto vratili na čelo.