Ovi obrasci ponašanja mogu ukazivati na rane razvojne poteškoće.
Djeca s ovim oboljenjem mogu pokazivati vrlo specifičan pristup igračkama.
Umjesto da koriste igračku za interaktivnu igru ili socijalne aktivnosti, djeca s autizmom često se koncentriraju na jedan aspekt objekta, poput okretanja točkića ili slaganja dijelova na vrlo specifičan način.
Ovakav ograničen pristup igračkama može ukazivati na problem u razvoju mašte i socijalnih vještina.
Još jedan ključan indikator autizma kod djece može biti njihova ograničena socijalna interakcija s drugim ljudima tokom igre. Djeca s autizmom mogu ignorisati društvene aspekte igre, poput dijeljenja ili imitacije, i umjesto toga provoditi vrijeme usmjereno samo na objekte.
“Djeca s autizmom često se povlače u svoj vlastiti svijet i zanemaruju mogućnost socijalne interakcije s vršnjacima ili odraslima. Prepoznajući ove obrasce kroz igru, roditelji mogu prepoznati potencijalne znakove poremećaja”, objašnjava dr. Tony Attwood, poznati stručnjak za autizam sa Univerziteta u Sydneyju.
Zašto je ovo važno?
Prepoznavanje tih znakova na vrijeme omogućava roditeljima da potraže stručnu pomoć i podršku u razvoju djeteta.
Rano dijagnosticiranje može omogućiti djetetu da dobije potrebne terapije i podršku koje mogu pozitivno uticati na njegov razvoj.