Samo je jedan to uspjevao ko od šale. On. Borko Kozić.
Predavao nam je dva stručna predmeta, “Mehaniku” i “Mašinske elemente”, pa hajde se zavitlavaj na njegovim časovima. Ako zaradiš jedinice mogao te i na popravnom oboriti ko od šale.
Na početku svakog časa on je sa učenicima izmjenjivao po neki, aktuelni, vic i poslije toga šali nije bilo mjesta.
Jedne prilike kada se, onako veseo, iz naše učionice pojavio u školskoj zbornici, profesori su se, iznenađeni njegovim raspoloženjem, okupili oko njega. Krenula su pitanja u stilu kako to njemu uspjeva sa nama izaći na kraj, a njima to nikako ne polazi za rukom.
-Lako, odgovorio im je on. Ja probleme ne vidim. Kod njih sam, jednostavno, na konju.
-Kako to na konju, uslijedila su pitanja.
-Jednostavno.Kad god dođem u njihov razred poture mi stolicu na kojoj piše “KONJ”, šeretski je odgovorio Borko Kozić.