Time bi se, zasigurno, spriječila mogućnos da oni koje izaberemo rade protiv države u kojoj žive i od koje primaju platu.
Paranoja kod nekih je došla do te mjere da sve one, zdravstveno sposobne, pokušavaju ubjediti u to da neke stvari u našoj zemlji ne gledaju svojim, već tuđim očima.
Najočitiji primjer za to jeset Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.
Toliko je izgubio kompas te izgleda da ni sam više nije siguran u laži koje plasira o ugroženosti Republike Srpske i Srpskog naroda kojeg svojom suludom politikom vodi u ambis.
Zaslijepljen idejom o stvaranju srpske države na lijevoj obali Drine, koju bi rado sjedinio sa „bratskom“ Srbijom, izgleda da je potpuno izgubio vid te ni sam ne zna kuda srlja. Uzda se u one koji će za njim, slijepim vođom, poći gdje god im kaže.
Međutim, dokle takvi mogu „jurišati“ ukoliko ostanu bez posla, primanja za egzistenciju pa i vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje djece.
-Ne damo „Srpske šume“. Hoćemo mi da ih sječemo i prodajemo kao balvane, viče Dodik. Nedano vode, zemlju, zrak…. Ne damo…. Kao da će rijeke u Republici Srpskoj presušiti ili se okrenuti da teku po Federaciji Bosne i Hercegovine. Kao da zemljom u Banja Luci, Prijedoru, Zvorniku, Doboju… i dalje neće„tabanati“ žitelji tog entita ili da tamo neće udisati zrak…
-Ne priznajemo Visoko i tužilačko vijeće, SIP-u, Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu…
Po njegovom legitimno bi bilo da lopovi, mafijaši ili drugi kriminalci u našoj zemlji ne prizaju nikakve sudove i pravila po kojima se zloupotrebe kažnjavaju, te bi tako mogli mirno krasti, ćapati koliko žele…Ne bi imao ko da ih hapsi i sankcioniše.
Sve što Dodik ne da ili se boji da će mu neko oteti i sve ono što on ne priznaje može biti regulisano Zakonima u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Međutim, on opstruira takve rasprave a za tu opstrukciju okrivljuje „političko Sarajevo“, strane Ambasade i ko zna kakve čudne sile koje se vrte u njegovoj glavi.
-Ja sam za Dejtonski sporazum, kaže Dodik.
Pa ako jeste neka ga pročita.
U njemu nema „vještica“ kojih se boji.
Naprotiv, daje mu takvu moć kojom manjina može da nadglasava većinski narod, i da “krčmi” novac iz Državnog budžeta zemlje koju svim silama nastoji razgraditi.
Dodik bi se sutra otcijepio od Bosne i Hercegovine kad bi našao bilo koju drugu zemlju koja bi mu iz svog budžeta, kao Bosna, davala sredstava koje može „čerečiti“ onako kako sam želi.
Nema više tuđih sinova koji će ratovati za sulude ideje onih čije bi zdravsteno stanje trebalo preispitati.
Neće to činiti ni djeca Aleksandra Vučića niti Vladimira Putina. U sličnoj kolotečini u koju se zapetljao Dodik i oni su, u svojim zemljama, do guše u problemima te nisu sigurni hoće li preživjeti od omče koju im vlastiti narod steže oko vrata.
Nije Dejtonski sporazum „švedski sto“ da se iz njega uzima samo ono što nam se sviđa.
Ako Dodik ne priznaje Sudove i Tužilaštva ove zemlje, zašto se se tim institucijama prijavio i nakon, rasprave pred njima, prvostepeno, “zaradio” godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja javnih funkcija. Sam im se prijavio, a ne prizna njihovu presudu. Svašta.
Samovjereno Skupštinu Republike Srpske ispred sebe, pred domaće i međunarodne institucije, gura kao „živi štit“ nastojeći parlamentarce, Republiku srpsku i njen narod ubjediti da “političko Sarajevo”, za njegove greške okrivljuje sve njih.
Postao je svjestan da se, u posljednjim trzajima, mora ku.čiti do kraja. Ispred „streljačkog stroja“, nad provalijom gdje stoji, sasvim je svjedno hoće li reći:
-Pucajte, ili će u provaliju skočiti sam.
Upitno je samo to koliko će još biti “papaka”, sa sličnm dijagnozom, koji će skočiti sa njim.
Bude li ih puno onda će se u provaliji naći i sama Republika Srpska.