Sjeti se Šojića i “bele lađe”. Više za plakati nego se smijati. Budžet je pravni, finansijski i upravni akt. Izvršenje Budžeta se reguliše Zakonom o izvršenju budžeta. S toga se svi zakoni koji regulišu materiju uvođenja u prava moraju uskladiti. Zakon o PIO/MIO to nije.
Ustvari zaboravila se veza transformacije vanbudžetskog fonda u budžetsku poziciju. Fondom PIO/MIO ne upravlja Zavod za penziono/mirovinsko osiguranje Federacije BiH. I nije sva tragedija u tome. Tragedija je u tome što je administracija takvog Zavoda naslonjena na penzije. Brojna administracija koja prima visoke plate za loš rad donosi administrativne odluke. Rješenje je da se svi ti poslovi povjere novom subjektu koji bi to obavljao bolje i jeftinije.
Rješenje je da se postojeća struktura administracije povjeri istituciji u oblasti životnog osiguranja. Svakako je mirovinski/penzioni sustav/sistem razoren. On ne postoji. Građani godinama čekaju na rješenja. O izboru najpovoljnijih oblika penzionisanja niko ne govori. Sve je na budućem penzioneru. On hoda od šaltera do šaltera. Penzioner se dovodi pred čin penzionisanja uz čekanja prve penzije , a da ne zna koliku će dobiti i kada će biti isplata. Naplata doprinosa je prenesena na Poresku upravu F BiH. Iz cijele ove priče ostaju samo prevareni penzioneri. Problem penzionera i radnika je u njihovim pravima. U zemljama Evropske unije ista se štite direktivama i harmoniziranim državnim zakonima. Penzioneri i radnici traže da se dovede u sklad visina penzije i plate spram potreba. Država i poslodavci moraju riješiti problem tako da poreski teret pravilno redistriburaju. U “igri” su moguća samo dva rješenja. Zovu se Bizmarkov i Beveridžov model.
BiH je daleko od Bizmarkovog modela kada je broj zaposlenih i nezaposlenih iznosio 4:1 ili 3:1 ili 2: 1. Trenutno je taj odnos na granici 1:1. Zato se mora napustiti Bizmarkov model doprinosa. Poreski klin bi se smanjio. Plate radnika bi bile opterećene samo sa jednom stopom obaveznog penzionog osiguranja.
Sve ostalo bi se prenijelo na fiskuse tj.poreze i finansiranje javnih potreba u oblasti zdravstvenog, invalidskog osiguranja i osiguranja u slučaju nezaposlenosti. S toga priča o rekordima i historiskim događajima je neistinita i neutemeljena.Radi se o velikom neznanju. Nažalost već dugo je prisutan problem komptetentnosti vlasti i izbora javnih politika. Stanje je drugačije. Plate i penzije nominalno raste, a realno padaju. Narod kaže: “Ako laže koza, ne laže rog”.