Enzo je rođen 18. februara 1898. godine u italijanskom gradu Modeni. Od rane mladosti bio je fasciniran automobilskim svijetom te je obožavao brzinu i adrenalin koje je osjećao tokom vožnje. S 19 godina pozvan je da služi u Prvom svjetskom ratu, u kojem je bio automehaničar i čuvar magaraca.
Nakon rata vratio se u Torino i zaposlio se u Fiatu. No ubrzo je dobio otkaz te se zakleo da će Fiat zažaliti zbog toga. Počeo se kretati u društvu ljudi uključenih u svijet auto-moto trka te se ubrzo zaposlio u Alfi Romeo. Počeo se natjecati na utrkama i relijima te osvajati naslove i takmičenja, no želio je postati zastupnik u prodaji Alfa Romea.
U to vrijeme upoznao je i svoju prvu suprugu Lauru Domenicu Garello, pripadnicu imućne torinske porodice, te u njoj vidio priliku za ostvarenje svojih poslovnih prilika. Premda se o njoj govorilo da je prostitutka, par se vjenčao 1923. godine, a Enzo je jednom rekao da mu uopće nije bilo bitno što i s kim Laura radi sve dok uz sebe ima ženu koja će mu pomoći u njegovom poslovnom uspjehu.
Brak im je od početka bio problematičan, a kako se Domenica i Enzova majka Adalgisa Bisbini nisu dobro slagale, stvari su postale još gore kad je Adalgisa počela živjeti s njima. Enzo se sve više posvećivao poslu te je uskoro projektirao prvu trkaću zvijer za Alfa Romeo – model P1, preteču Formule 1.
Nakon tragične pogibije Enzovog prijatelja u tom modelu automobila, Enzo je odlučio preraditi svoj trkaći auto i stvorio je model P2, koji je postao najbrži automobil tog vremena. Fiat mu je ponudio mjesto u svom timu, ali je Enzo odbio svog bivšeg poslodavca.
Nakon jedne pobjede dobio je kao nagradu amblem konja u propinjanju, koji je krasio avion najvećeg italijanskog letačkog asa u Prvom svjetskom ratu Francesca Baracce. Amblem je skinut s Baraccinog aviona, koji se misteriozno srušio u ratu, a kasnije je postao grb kompanije Ferrari.
Enzo Ferrari s vremenom je od vozača postao vođa tima, osnovavši za Alfu Romeo momčad Scuderia Ferrari (doslovno – konjušnica Ferrari). Alfu je napustio 1937. i osnovao vlastitu kompaniju Auto Avio Costruzioni, koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata proizvodila dijelove za Mussolinijevu fašističku vladu, a konstruirala je i prvi Ferrarijev automobil Auto Avio Costruzioni 815.
Enzovu tvornicu bombarovalii su saveznici za vrijeme rata. Sagradio je novu u gradiću Maranellu, nedaleko od Modene, i tako upoznao Linu Lardi, s kojom se upustio u strastvenu aferu i dobio izvanbračno dijete, sina Piera. Enzo je imao dvije porodice, svaku u jednom gradu, a Domenica i Lina nisu znale jedna za drugu.
Da bi se riješio povezanosti s fašističkom prošlosti, Enzo je 1947. utemeljio novu kompaniju pod svojim imenom – Ferrari, koja postoji i danas. Počeli su proizvoditi aute za cestovnu vožnju kako bi namaknuli novac za utrke. Njegovo je poslovno carstvo sve više raslo, kao i njegovo bogatstvo, a trkaći auti s njegovim potpisom osvajali su utrku za utrkom.
I dok su mu na poslovnom planu cvale ruže, u privatnom životu nije imao toliko sreće. Njegov stariji sin Alfredo, kojeg je dobio na početku braka s Dominicom, umro je u 24. godini, a Laura je doznala za njegovu drugu porodicu i aferu s Linom. Privatni život mu postaje sve teži, no skandali nikada nisu narušili njegov poslovni imidž.
Počeo je sve više vremena provoditi sa svojom drugom porodicom te se ubrzo odselio od Dominice. Ipak, bračni par se nikada nije razveo, a više od 50 godina dug i tužan brak okončan je Domenicinom smrću 1978. godine.
Enzo se nikada nije penzionisao, sve do smrti bio je glavni čovjek Ferrarija te je zauvijek zadržao svoj duh zaljubljenika u trke. Preminuo je 1988. okružen porodicom i prijateljima, u 90. godini, a iza njega je ostalo jedno od najvećih automobilskih carstava.