Rezolucija, koju su predvodili Ujedinjeni Arapski Emirati (u ime Arapske grupe), usvojena je velikim konsenzusom sa 143 zemlje članice koje su glasale za, devet je bilo protiv i 25 suzdržanih.
U rezoluciji koju je susponzorirala Turska zajedno sa skoro 80 država članica, izraženo je “duboko žaljenje i zabrinutost” zbog veta SAD-a u Vijeću sigurnosti UN-a 18. aprila.
Ističući važnost očuvanja pravde i poštovanja osnovnih ljudskih prava, u rezoluciji je naglašena potreba za poštivanjem teritorijalnog integriteta okupiranih palestinskih teritorija, uključujući Istočni Al-Quds (Jerusalem).
Napominjući da je Palestina “kvalifikovana za članstvo u Ujedinjenim narodima” u skladu s članom 4 Povelje UN-a, rezolucija je pozvala Vijeće sigurnosti UN-a da ponovno razmotri kandidaturu Palestine za članstvo.
Pozivajući na određene aranžmane kako bi se omogućilo učešće Palestine na sjednicama Generalne skupštine, rezolucija također poziva Palestinu da učestvuje na sastancima koje organiziraju tijela UN-a i konferencije UN-a.
Rezolucijom se ponovo potvrđuje pravo Palestinaca na samoopredjeljenje i državnost i naglašava poštovanje međunarodnog prava, koje je “kamen temeljac mira i sigurnosti u regionu”.
Također poziva generalnog sekretara UN-a Antonija Guterresa “da preduzme mjere neophodne za provedbu ove rezolucije”.
Palestina je 2011. godine podnijela zahtjev za punopravno članstvo u UN-u, ali nije dobila potrebnu podršku Vijeća sigurnosti. Palestina je 2012. godine dobila “status stalnog posmatrača” u UN-u.
Stalni predstavnik Palestine pri UN-u, Riyad Mansour, poslao je pismo Guterresu 2. aprila, tražeći reviziju palestinskog zahtjeva za članstvo.
Guterres je 3. aprila pisao Vijeću sigurnosti i pozvao na razmatranje zahtjeva Palestine.
Vijeće je 8. aprila uputilo zahtjev Palestine “Komitetu za prijem novih članova”. Nakon dva sastanka, Komitet je saopštio da ne može postići dogovor.
Nakon toga, Alžir je 18. aprila Vijeću podnio nacrt rezolucije za članstvo Palestine, na koju je SAD stavio veto.