Direktiva je postavila obvezujući cilj da na nivou EU-a do 2030. godine bude najmanje 32 posto energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj potrošnji energije. Također su zacrtani posebni ciljevi za sektore grijanja, hlađenja i saobraćaja. Rok za prenos direktive u nacionalno pravo bio je 30. juni 2021.
Komisija je u julu 2021. poslala Hrvatskoj službenu opomenu nakon koje je u maju 2022. uslijedilo obrazloženo mišljenje. U februaru 2023. Komisija je odlučila pokrenuti postupak protiv Hrvatske pred Sudom EU-a jer nije prenijela direktivu, naročito jer nije dostavila korelacijsku tablicu ili dokument s objašnjenjima gdje je prenesena svaka odredba direktive.
Tri koraka
Nakon što je od Hrvatske stigla korelacijska tablica, Komisija je odlučila obustaviti postupak pred Sudom. Međutim, nakon što je ocijenila tablicu, Komisija je zaključila da prenos direktive još uvijek nije dovršen. Stoga je Komisija odlučila izdati dodatno obrazloženo mišljenje Hrvatskoj, koja sada ima dva mjeseca da odgovori i poduzme potrebne mjere.
U suprotnom, Komisija može odlučiti uputiti slučaj Sudu Evropske unije. Postupak povrede prava EU-a ima tri koraka. Prvi je slanje službene opomene, a ako se stvar ne riješi tom opomenom, šalje se obrazloženo mišljenje u kojem se traži da se osigur usklađenost sa zakonodavstvom Unije.
Ako država članica još uvijek ne sarađuje, Komisija može uputiti predmet Sudu Evropske unije. Većina se slučajeva riješi prije upućivanja Sudu.