Nalazi ovog istraživanja mogli bi promijeniti globalne smjernice za pacijente nakon liječenja karcinoma.
– To je svojevrsna promjena načina razmišljanja – liječenje više nije samo nešto što uzimate, nego nešto što i činite – izjavila je profesorica Viki Kojl sa Sveučilišta Queen’s u Belfastu.
Program vježbanja
Trogodišnji program vježbanja započinjao je ubrzo nakon završetka kemoterapije, s ciljem da sudionici vježbaju najmanje dvostruko više od preporuka za opću populaciju.
Program je uključivao energično hodanje tri do četiri puta sedmično, u trajanju od 45 do 60 minuta. Tokom prvih šest mjeseci, sudionici su imali sedmične individualne treninge, koji su kasnije reducirani na jedan mjesečno.
U istraživanju je učestvovalo 889 pacijenata. Polovina je bila uključena u program vježbanja, dok je druga polovina dobila brošure s uputstvima o zdravom životnom stilu.
Nakon pet godina, 80 posto sudionika koji su vježbali nije pokazivalo znakove povratka raka, u poređenju s 74 posto onih koji su dobili samo brošure.
Smanjen rizik od smrtnog ishoda
Ova metoda pokazala je smanjenje rizika od povratka raka ili razvoja novog za 28 posto, prema studiji objavljenoj u časopisu New England Journal of Medicine.
Osam godina nakon početnog liječenja, 10 posto pacijenata iz grupe koja je vježbala preminulo je, u usporedbi s 17 posto iz kontrolne grupe, što ukazuje na smanjenje rizika od smrtnog ishoda za 37 posto kod onih koji su bili fizički aktivni.
Precizan razlog za ovako povoljan učinak vježbanja još nije utvrđen, ali se pretpostavlja da utječe na smanjenje upalnih procesa u tijelu i poboljšava funkciju imunološkog sistema.
„Znamo da tjelesna aktivnost utječe na niz ključnih bioloških procesa koji bi mogli objasniti ove rezultate, a daljnja istraživanja pomoći će nam da shvatimo zašto vježbanje ima tako pozitivan učinak“, rekao je Džo Henson sa Sveučilišta u Lesteru.