Bosanskohercegovačkoj privredi nije potrebna samo Južna interkonekcija, nego znatno brže širenje plinske infrastrukture do industrijskih područja i kompanija, poručio je Izudin Ahmetlić iz Hifa-Oila, upozoravajući da nedostatak konkurentnih energenata direktno utiče na konkurentnost domaće privrede.
Ahmetlić kaže da privrednici danas posluju u vremenu visoke energetske nestabilnosti zbog čega ozbiljno zagovaraju otvaranje novih pravaca snabdijevanja, piše Akta.
Podsjetio je da snabdijevanje Bosne i Hercegovine trenutno ide Turskim tokom preko Bugarske i Srbije.
“Druga interkonekcija, a podržavam ovo i smatram da potpuno stoji što je ministar Lakić rekao, mi se ne trebamo zaustaviti na dvije interkonekcije. Država je time stabilnija što ima veći broj interkonekcija i što je tržišna mogućnost kupovine plina na svjetskom tržištu veća, ako možete kroz više pristupnih tačaka da puštate plin.”
“Vapimo za plinom”
Posebno je ukazao na sjeverni dio Zeničko-dobojskog kantona, koji je posljednjih godina privredno rastao, ali bez odgovarajućeg razvoja plinske infrastrukture.
Prema njegovim riječima, proizvodni kapaciteti, hale, skladišta i drugi dijelovi privrede žele postojeće energente, među kojima su pelet i ulje, zamijeniti plinom.
Ahmetlić je iznio i podatak da je na području Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog kantona u posljednjih 30 godina izgrađeno oko 60 kilometara plinovoda, prvenstveno na pravcima Zenica – Travnik i Visoko – Kiseljak.
“Da li je to dovoljno, vi procjenjujete? Ja smatram da je sramno malo.”
Poruku institucijama potom je iznio još direktnije.
“Vapimo za plinom. To je nasušna činjenica i želimo da vlast, političke opcije, sve intenzivnije se fokusiraju na pružanje ili polaganje plinovodnih pravaca.”
Kao primjer naveo je prostor od Zenice prema Tešnju.
“U ovom trenutku mi, nažalost, u Zenici, hajde da kažem da se onda u fokus stavimo ovaj dio od Zenice do Tešnja, nismo uradili deset metara u 30 godina.”
Kazao je i da je o tome više puta razgovarao s premijerom Zeničko-dobojskog kantona, tražeći konkretnije infrastrukturne projekte. Ahmetlić je naglasio da privrednici žele direktno govoriti o problemima s kojima se suočavaju.
“Privreda tako ne funkcionira. Brutalno želimo biti iskreni i u facu da govorimo. Zahvalni smo na svemu što je urađeno. Smatramo da Južna interkonekcija jeste ozbiljna poruka, nego treba još jedna.”
Za Ahmetlića je pitanje energetske infrastrukture direktno povezano s konkurentnošću kompanija.
“Gospodo, mi gubimo konkurentnost zbog toga što nemamo konkurentnu energiju. Ako mislimo da na pelet grijemo naše pogone i da budemo konkurentni, nemamo od te konkurencije ništa.”
Zbog toga, smatra, izgradnja velikog plinovoda sama po sebi neće biti dovoljna ako paralelno ne bude razvijana mreža kojom će energent doći do industrije.
“Nama ne znači ništa ako budemo na primarnom vodu gdje se radi primarni nivo Južne interkonekcije. Ubrzano se mora raditi sekundarni, tercijarni nivo.”
Ukazao je i na ranije infrastrukturne propuste, navodeći da prilikom izgradnje velikih saobraćajnih projekata nisu istovremeno planirani koridori za drugu infrastrukturu. Njegova poruka je da se izgradnja mora intenzivirati na svim nivoima – primarnom, sekundarnom i tercijarnom.
“Privreda ovih prostora bi drugačije izgledala da ima plin. Nažalost, nemamo ga, a opet pokušavamo da šaljemo ozbiljne poruke.”
Više pravaca znači manji rizik
Pored dostupnosti infrastrukture, za kompanije je posebno važna stabilnost snabdijevanja i mogućnost dugoročnog planiranja.
Ahmetlić pritom upozorava da nova interkonekcija ne znači automatski i nižu cijenu plina.
“Mi u ovom trenutku ne možemo odgovoriti, ako ćemo imati drugu interkonekciju, hoće li biti jeftinija cijena. To ne mora značiti. Ali znači sigurno jedno – da svodimo rizik nedostatka energenata i to je ono što je jako bitno. Plin konkretno je najskuplji kada plina nema. To je skupi plin”, poručio je.
Cijena jeste važna, ali još je veći problem kada energenta nema
Govoreći o tome šta je privredi veći problem, cijena energije ili njena nepredvidivost, Ahmetlić je kazao da kompanijama prirodno najviše odgovara jeftin energent.
Međutim, globalna kretanja posljednjih godina pokazala su koliko ratovi i druge nestabilnosti mogu uticati na energetiku, a time i na poslovanje kompanija.
“Privredi najviše odgovara jeftin energent. Međutim, mi vidimo sada što se dešava u svijetu. Cijene divljaju, cijene u energetici, neizvjesnosti, nepredvidivosti. Sve što se u svijetu dešava u vrijeme ratova faktoriše se kroz energetiku. Tu privreda normalno ozbiljno trpi i tu privreda je ona koja se mora nositi s takvim izazovima.”
Ipak, nedostatak samog energenta vidi kao još ozbiljniji problem.
“Nedostatak plina je veći problem. Nedostatak energenata, ako govorimo u užoj energetici, nije samo plin. Energija je i električna energija i fosilna goriva i plin i komprimirani vodik i sve ono što jedno društvo i jednu širu poslovnu zajednicu čini stabilnom cjelinom.”
Ahmetlić je o potrebama privrede i energetskoj infrastrukturi govorio na panelu “Energetska održivost BiH s osvrtom na Južnu interkonekciju”, održanom u okviru 20. Međunarodnog sajma privrede Tešanj.
Panel je okupio predstavnike institucija, međunarodne zajednice i privrednog sektora, a razgovarano je o sigurnosti snabdijevanja, infrastrukturnom povezivanju i budućem razvoju energetskog sektora Bosne i Hercegovine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.