Retrovizor

Džemil Hodžić: "Juli je svake godine sve teži. Sa godinama dolazimo i do novih saznanja"

Džemil Hodžić, Sarajlija koji je pokrenuo projekat Sniper Alley, kako bi kreirao arhiv fotografija iz opkoljenog Sarajeva, ali i pronašao fotografije brata Amela koji je ubijen za vrijeme opsade.

FOTO: PRIVATNI ARHIV
FOTO: PRIVATNI ARHIV

Kao svjedok rata, užasa koji je prošao i lične tragedije, za portal Bosnainfo kazao je kako je svaki juli težak i ne boli samo 11. Juli.

Džemil je pronašao fotografiju svoga brata nakon godinu i po od pokretanja projekta, a sad već nakon skoro tri godine i uspio kreirati više od 92 galerije slika u sistemu, gdje je pohranjeno više od 50 hiljada fotografija.

“Iako se najviše bavim Sarajevom i četverogodišnjom opsadom grada, kako objavljivanjem bitnih datuma, obilježavanjem masakra i odavanjem počasti ubijene djece opkoljenog Sarajeva moram reći da je juli mjesec koji nosi posebnu težinu. Težina koja je svake godine sve teža i teža. Kako godine prolaze čovjek sve više zna i sve više vidi i samim tim više razumije obim zla koje su počinile srpske snage 1995. godine”, ističe Hodžić za Bosnainfo.

Smatra kako i nakon 27 godina djeluje kao da smo još uvijek u 1996. godini. Vlada Federacije BiH proglasila je 11. juli Danom žalosti, dok Dan žalosti nije proglašen u drugom entitetu, Republici Srpskoj.“27 godina je prošlo, a kao da je 1996. godina kada analiziramo klimu u društvu, kada pogledamo medije iz RS-a i poslušamo političare iz genocidnog entiteta. Ti isti političari koji 11. juli ne žele da proglase kao dan žalosti. Ne priznaju zakon koji kažnjava negiranje genocida. A 2022. godina. Poricanje zločina i veličanje presuđenih i nepresuđenih ratnih zločinaca, provociranje naših povratnika i uzurpiranje obilježavanja genocida u Srebrenice samo su neke od praksi koje ovaj zločin čine još mučnijim. I tako svake godine intenzivnije i brutalnije u mjesecu julu”, kaže Hodžić.

Na istom mjestu, 27. godina nakon genocida, još jedna kolektivna dženaza, vječni smiraj danas 11. jula će pronaći 50 nevino stradalih žrtava. Ostale su majke, sestre, rodbina i prijatelji, da se u tišini oproste od svojih najmilijih.

“Sa godinama dolazimo i do novih saznanja i novih svjedočanstva žrtava genocida. Sve je više objavljenih knjiga, prikazanih filmova, sve je više istine, slika, zapisa, predmeta, sve je više boli. A na strani zločinaca kao njihov odogovor sve je više laži, uvreda, prijetnji i onoga što se naziva genocidno-koljačka retorika. Juli je mjesec ubijanja, mjesec pokolja koji vječno živi sa nama i bit će dio našeg pulsa, htjeli ne htjeli, do kraja naših ovozemaljskih života”, ističe Hodžić.

U Potočarima 11. jula na obilježavanju genocida ne možete, podsjeća Hodžić, a da ne primjetite da mnoge majke Srebrenice nisu prisutne.

“Nisu doživjele da ukopaju svoje očeve, muževe, sinove, braću. Sa njima, našim majkama, umiru i njihove priče, njihova bol i njihovi snovi. Na nama ostaje da pričamo njihove priče, da njihova borba ne bude uzaludna i da njihova imena budu zapisana. Mi ostajemo iza njih da pamtimo njihove ubijene i da pamtimo njih koje su ubijane godinama poslije rata. Neke su ubijane dugih 27 godina. Danonoćno. Sistematski. Genocid RS-a u kontinuitetu i bez namjere da prestane. Genocid na kojim su oni ponikli. Genocid sa kojim se ponose”, poručio je Hodžić za portal Bosnainfo.

Podsjetimo, u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.671 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici.

Snage Vojske Republike Srpske (VRS) su tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine ubile oko 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici i okolini. Do sada je identificirana i ukopana 6.671 osoba.Za te je zločine do sada osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Radovan Karadžić, prvi predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), osuđen je u Hagu pravomoćno na kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, kao i zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u drugim dijelovima BiH.Na doživotnu kaznu na istom sudu za genocid je osuđen i glavni komandant VRS-a, Ratko Mladić.

Osuđeni su i Ljubiša Beara, bivši načelnik za sigurnost Glavnog štaba (GŠ) Vojske Republike Srpske (VRS), Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove GŠ VRS-a, te Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa VRS-a.

Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan je kao genocid.

Prihvati notifikacije