“Gina i ja imamo poseban odnos, ona nije baš konvencionalna kobila. Kao i njezina vlasnica, ima svoje hirove”, kaže prva predsjednica Državnog zbora (parlamenta) Slovenije Urška Klakočar Zupančič predstavljajući svoju toplokrvnu križanku koja živi u Konjičkom klubu Gorenjska.
“Puno je ugodnije biti u sedlu konja nego u sedlu zemlje – više u službi nego u sedlu zemlje“, ironično primjećuje pripremajući kobilu za jahanje. Kako objašnjava, kobila joj je uz službeno vozilo jedino “prevozno sredstvo”, a jahanje joj nije samo rekreacija, nego i psihoterapija, objašnjava.
Odvjetnica, bivša sutkinja i spisateljica povijesnih romana u maja 2022. zakoračila je na pozornicu slovenskih političkih zbivanja. Ona je razbila monotoniju parlamentarnog toka i učinila politiku zanimljivom i onima kojima je inače dosadna.
Žena koja je promijenila parlamentarni život
“Žena koja je ušla u politiku morala je ili biti sinonim za tradicionalnu ženu ili se morala ponašati kao muškarac, usvojiti muške obrasce. Ni jedno ni drugo mi nije odgovaralo”, opisuje za RTV Slovenija okruženje u kojem se našla.
Kako ističe, i sama je dovoljno jaka, zbog različitih životnih iskustava, da se ne promijeni nakon ulaska u politiku. Razne primjedbe, pa čak i postupci koji su bili usmjereni na moje ponašanje, riječi, ton glasa, boju cipela, duljinu suknje, dekolte jednostavno me nisu toliko dirnuli da poželim išta promijeniti, kaže. Trenutno je dio javnosti zainteresiran za njezinu vezu s gitaristom Borom Žuljanom.
O privatnom životu ne govori, ali objašnjava tko ju je i zašto posjetio u parlamentu: “Nitko me ne posjećuje noću. Nikada nisam noćila u parlamentu. Nema nepoznatih posjetitelja, svaki se posjetitelj parlamenta identificira. No, dolaze predstavnici udruga, najčešće roditelji djece s posebnim potrebama.”
Ona je prva zaustavila proceduralne nameštaljke u parlamentu.
“To je teško jer svaki put kad donesem neku odluku koja može biti iznenađujuća ili iznenađenje za naš parlament, vrlo sam svjesna da ću biti izložena raznim napadima. Naime, prije svega napadima na profesionalnost, a zatim i osobnim napadima”, kaže.
Ako su crvene salonke postale njezin logo ili osobni brend te označavaju političarku novije generacije, narodna mudrost u priči o crvenim cipelama upozorava da ljudi koji ih nose moraju posebno paziti kako žive.
“To sugerira da su oni koji nose crvene cipele malo hrabriji pa su stoga izloženi opasnostima kojima drugi nisu. Ne obraćam previše pozornosti na to kako živim jer živim u skladu sa sobom”, tvrdi ona.
“Jako sam pozitivna, ali nisam uvijek bila, priznajem. Ali onda su se dogodile stvari u mom životu koje su me učinile pozitivnijom osobom”, kaže Urška Klakočar Zupančič.
Lična tragedija učinila da razmišlja pozitivnije
Najviše se promijenila nakon rođenja svojih blizanaca, koji sada imaju 12 godina: “Najteže u životu bila mi je bolest mog sina, gdje sam se zaista osjećala jako bespomoćno. To je epilepsija, a to je bolest za koju danas mislimo da je izliječiva, ali ne svi. Kod mene je to bio onaj osjećaj kad je dijete imalo napadaj i kad mu nisam mogla pomoći, nego sam čekala da napadaj prođe, ne znajući kako hoće li biti intenzivan ili koliko će trajati, hoće li djetetu trebati liječnička pomoć, hoće li morati ići u bolnicu, ali upravo taj strah, koji je trajao dovoljno dugo i bio je dovoljno intenzivan, nekako me promijenio.”
Zato nastojimo pomoći obiteljima s djecom s posebnim potrebama. No, dodaje kako bi voljela da može učiniti više: “Ponekad se osjećam vrlo bespomoćno, s obzirom na to da je danas kapital ipak najvažniji.”
Ona je stručnjakinja za povijest prava, što se odražava u njezinim bestselerima Gretin grijeh i Sibylin sud. “Najopasniji su oni koji uživaju u fizičkom ili psihičkom mučenju drugih ljudi. Ako govorimo o mojoj knjizi, u njoj je jedan sudac, obrazovani gospodin, kojemu mučenje ženskog tijela predstavlja neizmjerno zadovoljstvo. Veza koja je danas prisutna kao i onda. Naravno, danas više ne možemo spaljivati ljude na lomači, ali ih spaljujemo na drugačiji način”, upozorava.