Ostatak ovog patetičnog Dodikovog obraćanje nije vrijedno čitanja, pa sam samom sebi dao u zadatak da iz pozicije zabrinutog građanina (doduše drugog entiteta) brižnom Dodiku napišem obraćenje… koga počinjem ovako…
Dragi Milorade!
Ovim putem bih ja nešto o tvojoj, a ne našoj budućnosti u koju nas planski želiš uvaliti. Sve one kojima lažno povlađuješ i za koje se navodno „brineš“. Uvjeravaš ih naivnim forama da to „radiš za njihovo dobro“, iako i sam jako dobro znaš da samo ti i niko više ima problema sa zakonom, ali i vlastitim (super)egom.
Uvijek želiš biti samo jedno – Glavni Baja i neko ko se za sve pita. To ti je jednostavno u krvi. Taki si čo’ek. Nagao i željan vlasti… i to pod svaku cijenu. Ono što ti moram priznati da dobro radiš je da sve nesavršenosti nama nametnutog i u mnogim segmentima nepravednog mira u BiH – koristiš jako dobro, ali su ti motivi… sve samo ne dobronamjerni i altruistički.
Iako nas želiš uvjeriti da imaš političku budućnost i da je sve ono što činiš „za naše dobro“… da se zapravo „žrtvuješ“!? za sve nas – stvari stoje – podosta drugačije.
Ti, naime, dragi Milorade, vrlo naivno vjeruješ da kreiranjem determinističkog haosa nekoga možeš dovesti na svoj zacrtani cilj i da će sve to proći bez veće buke i galame!? Da će jednostavno „naleći“. Da će se tvoji politički protivnici umoriti, a podržavatelji još više osnažiti.
Sam si stvorio osjećaj realnosti u kojoj se samo ti pitaš i donosiš odluke i u taj varljivi svijet najiskrenije vjeruješ. Toliko da i druge želiš uvjeriti da radije vjeruju tebi, nego vlastitim očima.
Dragi Mile!
Tvoja politička budućnost je neodvojiva od budućnosti BiH i ti to jako dobro znaš, samo što se vješto skrivaš. Skrivaš se iza naroda, nacije, entiteta, tradicije i „sveopšte potrebe“. Budućnost koju ti pokušavaš kreirati je noćna mora za sve nas, pa i tebe, bez obzira koliko stanova ili čega sve još kupovao po Beogradu ili na nekim drugim destinacijama.
Ti koji si se itakako pobrinuo za sebe i svoje očekuješ od onih koji jedva preživljavaju da za tvoju politiku „stave glavu na panj“. Oni koje si „zadužio“ možda i hoće, ali oni koji i danas gledaju kako da budućnost potraže negdje izvan entiteta koga pokušavaš pretvoriti u „državu“ – neće.
Imao si više prilika da spustiš loptu i pokažeš barem zrnce političke mudrosti, ali tebi nikada nije dosta! Vlast te, Dragi Mile opila i od tebe učinila ovisnika.
Ono što te zaista loži nije više samo „imanje“ – nego čista i nepatvorena moć. Moć da upravljavljaš tuđim životima. Da kreiraš uslove za nove sukobe uvjeravajući tebi drage narode i građane da je to moguće. Da iz živog i ustajalog blata tvoje politike može izniknuti neko “cvijeće”.
Nije i neće.
Zato se ostavi „dragih naroda“ i suoči se sa posljedicama svojih poteza i djela. Prestani se sakrivati iza drugih i ne guraj ih u sukobe.
Ako je tebi do novog belaja, duboko sam uvjeren da većini tvojih “podanika” – nije! A i zašto bi… pa nisu oni sagradili vile i imanja… ove ili one firme… obezbjedili se do petog koljena.
Narod(i) bi, dragi Mile da žive…. ako može ikako – malo bolje, a ne još gore na šta ih nagovaraš nudeći im stare propale planove u novim pakovanjima.