Pisali smo o Sarajliji Edisu Zubanu i Brčaku Seadu Seji Sadikoviću. Naime, Edis je zbog gubitka ili otkazivanja jednog bubrega morao na dijalizu, pa mu je samim tim i svakodnevnica života bila ograničena. Sadiković nije mogao da gleda kako mu se prijatelj sa kojim dijeli i dobro i zlo, radost i tugu, pati, pa se odlučio na testiranje i da ako bude sve odgovaralo donira bubreg svom prijatelju Edisu.
I, nalazi su pokazali da 95 posto sve odgovara za transplataciju bubrega. Bio je to veliki šok iznenađenja za Edisa, ali ništa ih nije pokolebalo na putu Edisovog ozdravljenja. Pola godine kasnije, njihovi prijatelji, ahbabi iz Njemačko-bosanskog Kulturno umjetničkog društva „Sevdah“ iz Frankfurta priredili su im veliko iznenađenje organiziravši party povodom njihovog ponovnog povratka u normalan život, a posebno za Edisa Zubana.
Organizator, odnosno pokretač svega toga bio je dugogodišnji član „Sevdaha“ i čovjek koji je dušom i srcem uz sve što je vezano za BiH, Hasib Bašić. Desetine njih okupilo se u prostorijama kluba, a Edis i Sejo pojavili su u društvu njihovih supruga Amine i Zinke, kao i Edisovog sina Armina.
U jednom momentu Sejo nije htio da uđe u prostorije kada je i ne voli da neko vidi njegovu slabost. Ali, onda je ušao sa suzama u očima i vidno pozitivno uznemiren. Edis je bio mnogo smireniji, ali isto tako jako, jako iznenađen svim onim što su im njihovi prijatelji iz “Sevdaha“ priredili.
Nekadašnji predsjednik i jedan od glavnih osnivača „“Sevdaha“ Ismet Šahurić veoma emotivno obratio se svim prisutnima, kao i Edisu i Seji,a ni sam nije mogao da sakrije suze radosnice.
Predsjednik „Sevdaha“ Alen Grgić uručio je Edisu poklon ispred duštva, a Hasib Bašić Seji, a njihove supruge dobile su korpe sa cvijećem, a nije zaboravljen ni Edisov sina Armin.
Edisova supruga Amina kratko je rekla da im večeras nisu potrebne tablete potiv bilo kakvih bolova, već tablete za smirenje, nakon ovakvog predivnog iznenađenja.
„Ja nisam ništa posebno uradio, samo sam želio da pomognem prijatelju. U svakom od nas krije se dobrota i uvijek treba da je iznesemo na površinu. Vjerujte mi da to nije ništa, a da imam još jedan bubreg opet bi ga nekome, kome je potrebno darovao”, rekao je Sead u svom kratkom obraćanju.Svojevremeno kada smo ih posjetili u bolničkoj postelji na Univerzitetskoj klinici u Frankfurtu, dobili smo informaciju da se jedan takav slučaj, kada prijatelj prijatelju donira bubreg desio, sada već davne 1997. godine.
„Od prvog dana kada samo dobio Sejin bubreg sve funkcioniše u mom tijelu baš onako kako treba da bude, doktori su zadovoljni, kontrole su kod mene veoma redovne. Moj život ponovno sasvim normalno funkcioniše, naime moj prijatelj, moj brat Sejo me vratio u normalan život. A, zahvaljujući tekstu koji je svojevremeno bio napisan iz naše bolničke sobe ja sam dobio bezbroj poruka, poziva, znanih i neznanih, a javila mi se jedna moj prijateljica iz Austrije, priznati doktor, sa kojom nisam imao kontakt više od 40 godina“, rekao nam je Edis Zuban.
„Moj život normalno fukcioniše,kao da i dalje imam dva bubrega. Ja mislim da kada smo nas dvojica svojevremeno izašli u javnost sa našom pričom da je i to bila inicjalna kapisla da se i u BiH uvede zakon da prijatelj prijatelju može da daruje bubreg, a to je veliki korak za svakog bolesnog čovjeka koji je na dijalizi. Imali smo veliku podršku od naših supruga, djece, unučadi, oni su bili isto naša velika snaga. Za sve one koji se razmišljaju da ili ne, ali svima bih poručio da je ovo jedan lagan korak, korak da se pomogne čovjeku, prijatelju u nevolji,“ rekao nam je Sadiković.
Ovo je bila još jedna i još je, jedna lijepa životna priča kada se pokazala ljudska, prijateljska podrška, priča koja bi mogla i trebala da bude primjer mnogima koji se dvoume da ili ne pomoći.
Jednostavno nije,ali kako Sadiković reče, da ima još jedan bubreg dao bih ga nekome kome treba.
Žene „Sevdaha“ za tu noć iznenađenja pripremile su pite i kolače raznih vrsta, a pila se prava bosanska kafa.
Tekst: Bato Šišić