Bh. reditelj Ado Hasanović kaže kako je 11. juli jedan od najtežih dana za sve one koji su preživjeli pad Srebrenice, rat i “najveće zvjerstvo koje se moglo desiti na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata.”
“Vrlo je teško nositi se sa bremenom prošlosti, bar za mene, iz puno razloga. Ovdje sam došao u Rim da studiram režiju. Ljudi ovdje ne znaju, posebno nove generacije, moramo prvo da kažemo da ne znaju gdje se nalazi BiH. Onda pričati o ratu, pričati o genocidu, pričati o nekim drugim stvarima, sve je to nekako apstraktno, po mom mišljenju, na ovom mjestu. Najviše je za to odgovorna ta bh. politika koja ne radi ništa.
Ambasada BiH ne radi ništa
Evo, recimo, ja sam zaista toliko potrešen, npr. Ambasada BiH u Rimu ne radi ništa po pitanju kulture sjećanja. Ti ljudi koji tamo rade, bez obzira na to što to možda nije njihovo, oni mogu da imaju te individualne inicijative, da naprave nešto, da se organizuje u jednom kinu projekcija nekog filma, da se pozovu neki ljudi, da se govori o tome, jer samo na taj način se može podići svijest”, kazao je Hasanović.
Istaknuo je kako ljudi u BiH dobro znaju šta im se desilo u ratu te da nije potrebno da se to stalno ponavlja u našoj zemlji, ali da je jako bitno raditi na kulturi sjećanja i govoriti o genocidu izvan granica BiH. Podijelio je i lično iskustvo koje nosi iz Srebrenice.
“Moj djed još nije pronađen. To je otac moje mame kojeg još nismo pronašli i ne znamo gdje je on ubijen, kako je ubijen i gdje se nalaze njegove kosti. Opet ponavljam, najveći krivci su političari BiH zato što ne rade dovoljno na kulturi sjećanja. Zašto? Pa zato što samo danas većina je njih otišla u Srebrenicu da se fotografiše, moram to da kažem, zato što sam ljut na to sve. Većina tih ljudi ne ode tamo mimo 11. jula, da ode, da bude pet dana, da odvede svoju familiju, da bude pet dana kod neke majke, da im pomogne finansijskim sredstvima, da vidi zaista šta je to prava realnost Srebrenice ili Bratunca, Zvornika, Vlasenice ili Višegrada”, dodao je Hasanović.
Svoju frustraciju izazvanu nenormalnim odrastanjem tokom rata, kaže, liječi kroz film i filmsku kulturu: “Umjetnički pristup da napravim film i da govorim o onome što se desilo je pravi način, bar za mene, i na taj način makar malo pokušavam da približim ljudima šta je se dogodilo u Srebrenici i na taj način mogu da otvorim diskusiju s publikom u raznim državama gdje se prikazao neki od mojih filmova koji govori o kulturi sjećanja.”
Empatija prema žrtvama
Kazao je kako smatra da treba postojati empatija prema žrtvama, ali nije siguran da li će ona biti prisutna sve dok se genocid svakodnevno glorificira i negira.
“Jedna zaista nevjerovatna stvar je da će večeras u Rimu Goran Bregović održati koncert povodom 11. jula. Ja sam zaista, ne znam kako da to nazovem, ali za mene je to zaista sramota. Čovjek koji dolazi iz BiH i koji se u medijima u Italiji predstavlja kao bosanski kompozitor, mislim da nema empatiju prema žrtvama baš taj dan – on zna dobro šta je 11. juli za ljude u BiH”, zaključio je Hasanović za N1.