Uz izvlačenje novih grupa u Ligi nacija i pripreme za nadolazeći baraž za “Zmajeve”, glavne teme su, ispostavit će se više nego zasluženo, ovih dana bili drugi sportovi poput košarke (povratak sarajevskih „Studenata“ na naslovnice), skijanja (preporođena Elvedina), plivanja (bh. zlatna ribica Lana)… dok su domaći fudbaleri, ako se takvima mogu nazvati, pali u potpuno drugi plan.
Fudbaleri u našem (koliko god to smiješno zvučalo dok se izgovara jer mi s tim pojmom veze nemamo) „ELITNOM“ rangu fudbalskog takmičenja na otvaranju proljeća pokazali su taman onoliko koliko nam treba da shvatimo kako se tokom duge zimske pauze nije desilo nikakvo čudo pa da u nastavku sezone vidimo neka nova fudbalska uzbuđenja na bh terenima, trkački spremnije ekipe, s novim pristupom, taktikama, željom… U 2024. ništa se značajnije neće promijeniti kad je Premijer liga u pitanju odnosno fudbal koji gledamo ili bolje reći koji trpimo dok ga gledamo.
Kada govorimo o bh. fudbalu, shvatit ćemo da je trenutno teško procijeniti šta je lošije?
Da li je to FS BiH vođen Dodikovom „SPORT EDITION“ verzijom i ublehom koja hljeb zarađuje u BiH, a svim srcem navija za druge selekcije, da li je to reprezentacija na čelu sa omraženim direktorom Misketom i selektorom Savom, u Srbiji poznatim kao „boemom među trenerima“, ili je to ipak Premijer liga BiH gdje se igra sve – osim fudbala!
Dok se stranci kale, bh. talenti propadaju
Istina, desi se, za naše uslove nekoliko vanserijskih mečeva koji oduševe napaćenu fudbalsku bh. publiku, nikne i pokoji talenat koji brže bolje pobjegne u Tursku, ali uglavnom je svaka ta pozitivna pojava kratkog roka, pa se vrlo brzo vratimo u realnost kao što su nedavno uradili igrači Zrinjskog nakon eliminacije iz Konferencijske lige i nekoliko odličnih i iznad svojih mogućnosti odigranih mečeva.
A kakva je zaista naša fudbalska realnost? „To nisu fudbaleri, to nije ni F od fudbalera“, reče jednom prilikom veliki Pape Sušić na pressici reprezentacije šakom udarajući od stol, i to sve dok su mu iza leđa na smjeni radili pojedinci u svlačionici.
Ali, „to nije tema naše današnje emisije“, što bi Nadrealisti rekli. Tema je Premijer liga.
Na žalost, stiče se dojam da, koliko god pozitivnog u istoj pokušali pronaći, jednostavno ne ide… I niko se ne trudi da se to promijeni. Da se više uloži i igrački kadar, u infrastukturu, u omladinski pogon, da se po klubovima kale domaći mladi igrači, ne polovnjaci i oni koji su nakon povreda tek sišli sa štaka i izašli iz bolnice, a pogotovo ne mladi fudbaleri iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije… zauzimajući mjesto našoj omladini.
Podsjetimo, „ neslavne legende“ bh. fudbala poput husića, čolpi i sličnih likova, “ubica” bh. fudbala, glasali su lani da se igrači s prostora bivše Juge ne smatraju strancima?!
Tako su ponajviše bošnjačka gospoda sahranila bh. fudbal. Ko je u toku zna o čemu se radi…
WWIN daje „rezultate“?
I tako, nastavila se PLBiH, sutra već starta 20. kolo, a prošli petak smo odmah na startu imali najavu NIČEGA.
Bio je to „debakl fudbala“. Utakmicu koju su odigrali Sloga i Velež (0:0), za koje se smatra da nisu naivne ekipe u ligi, ekipe koje bi mogle krojiti srediti ili utjecati na sam vrh tabele, treba izbrisati iz arhive. Kao da se nikad nije odigrala! Znamo da tereni u februaru nisu u najboljem stanju u BiH koliko god se u njih uložilo, ali ni jedan ni drugi tim u tome nisu mogli i nisu smjeli pronaći razlog za potpunu „antipropagandu“ fudbala. Nakon tako duge pauze ne pokazati više želje i borbenosti prosto je teško shvatiti…
Inače, nula u ovom meču je i ravna senzaciji s obzirom na domaću nepobjedivost izabranika Vlade Jagodića (8-1-1). Treba li naglašavati kako Sloga u ulozi domaćina uglavnom dolazi do bodova? Naravno, da ne treba. Kao ni to da su u gostima manji od makova zrna uz omjer 1-0-8!
I dok je vjerovatno budući prvak Borac s 2:1 savladao Tuzla City (ovog puta Banjalučanima nisu bile potrebne sudije), hercegovački klubovi su u ovom kolu „briljirali“. Za razliku od klubova s „bošnjačkim predznakom“, kojima je inače to rezervisano opravdanje za loše igre u rano proljeće, hrvatskom korpusu noge nakon zimskih priprema očito nisu bile teške. GOŠK je napravio iznenađenje i porazio s 1:2 ekipu Igmana u Konjicu i tako ih vjerovatno skoro pa poslao u niži rang s obzirom na ovaj okršaj direktnih rivala i teške mečeve koji sad čekaju Igmana (Zrinjski, Široki, Sarajevo…).
U međuvremenu je Zrinjski nekim čudom odigrao 0:0 na Grbavici, dakle ekipa koja je rasturila Alkmar u Mostaru nije pogodila na Grbavici. Nijednom! Odmah se po čaršiji počelo pričati kako je novo ime lige (WWIN) počelo da „daje rezultate“, ali to su sve i dalje samo priče…
Zrinjski je zaista izgledao loše, imao par prilika, ali na kraju je ostao ipak neporažen protiv Željezničara na čijoj klupi je u PLBiH debitovao Bruno Akrapović.
Nakon ovog meča jedno je jasno – ovaj bh trener je mogao da vidi s kakvim amaterima od igrača zapravo raspolaže (čast izuzecima) koji u nekoliko navrata ispred gola Plemića ni loptu nisu znali da „uštopaju“ ili prime na grudi (što se uči u uzrastu pjetlića), a kamoli da namjeste sebi prostor i poentiraju. Tako da su navijači Plavih morali istrpiti još jedan kiks na domaćem terenu na kojem je Željo i ovog puta imao veliku podršku. Ono što tješi u pojam ubijene fanove Želje jeste motiviranost i borbenost ekipe koja je ovog puta bila i prelomna, pa je osvojen barem bod u borbi za opstanak. Tu borbenost Plavi će morati pretvoriti u pogodak na gostovanju u Širokom Brijegu u narednom kolu.
Jer, ponavljamo za one koji su i dalje u nevjerici i misle da to samo san – sarajevski Željezničar se bori za OPSTANAK!
Slovenac i njegovi famozni “optimum i forma”
A kad smo kod Širokog, još jednog kluba iz Hercegovine, oni su oduševili svoje navijače koji su prvi put nakon više od decenije „stisli“ pa došli na Koševo da navijaju.
Defanzivno ali taktički tačno gosti su iznenadili, sad je već i maloj djeci na ulici jasno, iznutra truhlo i rastureno Sarajevo koje se već mjesecima ne sastavlja s loptom i koje pobjede ove sezone ostvaruje uglavnom potezima individualaca Oliveire, Hasića, Čatakovića… Ovog puta, nakon nove sramote na Koševo desila se jedna stvar na koju se čekalo već neko vrijeme i koja je bila neizbježna – navijači su se okrenuli protiv ekipe, stručnog štaba na čelu sa pogubljenim Slovencem Rožmanom koji mjesecima, uporno, neumorno, iz sve snage, ponavlja kako pokušava „otkriti optimum u ekipi i dovesti formu na viši nivo“, zatim direktora Ibričića (inače iskrenog navijača Željezničara) koji je priča za sebe, ali i predsjednika kluba Ismira Mirvića.
Hiljade komentara na društvenim mrežama su, koliko god to nekom čudno zvučalo, odličan pokazatelj šta masa ljudi (koji nisu slijepi, glupi i ničiji botovi) misli o ljudima koji vode klub, bolji je od pokazatelja na stadionu gdje Horde zla iz nekog razloga već dugo i predugo opraštaju i previše toga (istina, protiv Širokog su okrenuli leđa ekipi nakon meča), dok ovi malo stariji, iskusniji, valjda više prepukli od svog tog jada i čemera kojem svjedoče na stadionu, sve više „časte“ trenera i igrače, a nakon Širokog je situacija bila na ivici incidenta.
“Najveća ubleha Sarajeva je predsjednik Mirvić. Sve drugo su posljedice.”
“Pogrešna politika kluba će dovesti i Sarajevo gdje je sad Željo. Fula u pojačanjima. Bolje dati priliku momku iz akademije koji ima 17 godina nego dovoditi neke istrošene igrače.”
“Musemiću, rado te se sjećamo!”
“Bruka. Ni volje ni motiva, ni zalaganja. Šta trenirate, šta uvježbavate i kome. Bez centaršuta da valja, bez šuta u gol, osim Mustafićevog. Ljudi su nas razbili i zaslužuju čestitke!“
“Nikad gore uprave, koja dovodi trenere i igrače upitnog kvaliteta. Užas, kad je Musemić bio trener, sa ekipom na 1 mjestu na tabeli otjerali su ga. Kritikujem i igrače legende kao što su Sušić, Ferhatović, Janjoš, Hadžibegić i ostale što ništa ne rade da se ujedine rastjeraju ove sto su sada na sceni i brukaju FK Sarajevo”…
Ovo je samo djelić komentara ogorčenih navijača sa zvanične FB stranice kluba. Njihovi komentari govore dovoljno, a zanimljivo da je sve veći broj onih koji smatraju kako je Sarajevo postalo ništa drugo do „praonica novca“ gdje dobro uštimana slovenačka menadžerska veza Ibričić – Rožman dovode i odvode igrače kako im se prohtije, uz slijepo (ili možda svjesno) povjerenje finansijera Mirvića i ostatka uprave.
Jer, kako objasniti to da su se fudbaleri od kojih neki imaju preko 20.000 KM (spominju se i euri) primanja mjesečno, pogotovo stranci, koji su dovedeni na Koševo pokazali najobičnijim fudbalskim propalitetima i zabludama kojima se već godinama mažu oči navijačima na Koševu i najavljuju veliki projekti…
Izjava Husrefa nameće pitanja…
Od uspješnih vremena „amidže Tana“ koji je tada bio alfa i omega na Koševu, Sarajevo nema uspjeha.
Jedna izjava legendarnog Husrefa Musemića je „zaškakiljala“ mnoge fanove bordo boje kada je u jednom domaćem podcastu pričao kako je „bio na pregovorima sa predsjednikom Sarajeva Mirvićem, koji su propali“, te na kraju dodao kako je „očekivao malo više ljudskosti s druge strane“.
Kada jedan Husref Musemić to izjavi za nekoga onda to ima svoju težinu i otvara mnoga pitanja.
Prvi čovjek kluba milione ulaže u FK Sarajevo, ali čak i u BiH gdje bi konkurencija Sarajevu po novcu trebala biti smiješna, nije uspio za ovih nekoliko sezona nijedan jedini trofej donijeti na Koševo. Dok klub radi na marketingu 24 sata na dan, dok se po Facebooku objavljuju nekakve ankete i objave koje veze nemaju sa utakmicom koja u tom trenutku traje i u kojoj Sarajeva doživljava potop, dok se navijači skoro pa mole da kupe godišnje karte, ekipa na terenu ne zna da odigra dva pasa tačna. Ako su jesenas i uspjeli da pruže par dobrih partija, posljednji duel na Koševu je pokazao sve ono što ne valja. A na Koševu „smrdi“ već odavno.
Šta nas novo očekuje u nastavku sezone? Ništa. U vrhu, osim ako se ne desi čudo, nastavit će se mrtva trka Borca sa samim sobom, praćena tinejdžerskim postovima neiživljenog Tegeltije na društvenim mrežama.
Nešto niže se očekuje bitka za Evropu između Zrinjskog, Veleža, Sarajeva, Širokog…, još niže imamo klubove klubove sa srpskim i hrvatskim predznakom koji će skoro sigurno ostati u ligi, malo zaslugom, a malo jer tako politika nalaže, dok u donjem dijelu tabele imamo veliku bitku davljenika Želje, Tuzle, Igmana… koji samo žele da opstanu u PLBiH ove sezone.