Nakon “Ubice cvjetnog mjeseca”, ove jeseni u kinima Martin Skorseze planira da prikaže “Les Naufragés du Wager”, koji je upravo izašao u Francuskoj.
Prije nego što uđe u novu priču, David Grann počinje spuštanjem zavjesa u svojoj kancelariji. Iz tihe sobe u kojoj radi svaki dan, od 8.30 do večere, uz ponekad pauzu da prošeta po svojoj kući, američki pisac secira hrpe dokumenata i arhiva koje se prelijevaju iz njegove biblioteke. Na podu. Prije nego što je napisao i najmanji red, ovaj zadatak ga je zaokupljao mjesecima, ponekad godinama.
Pero New Yorkera, najprestižnijeg američkog časopisa, već je ispričalo o katastrofalnom prelasku na Antarktik, koji je sredinom 2010-ih organizirao obožavatelj istraživača prošlog stoljeća Ernesta Shackletona, rasistička ubistva koja je naručila banda bijelaca iz strogo sigurnih zatvora u Sjedinjenim Državama, ili istragu okorelog policajca koji napada hladan slučaj u Poljskoj i otkrije da je jedan od osumnjičenih otkrio svoj zločin u romanu koji je ostao povjerljiv. Ove nevjerovatne priče dijele jednu zajedničku stvar: sve su vrlo stvarne.
Ovog junskog popodneva, u svojoj udobnoj kući u predgrađu Njujorka, gdje živi sa suprugom i dvoje djece, 56-godišnji pisac, sa okruglim naočarima na nosu, razmišlja o tome šta bi moglo da sumira njegovih pet posljednjih godina rada. Knjiga s tvrdim uvezima o različitim tipovima brodova u britanskoj mornarici, stare medicinske rasprave o amputaciji noge, kompilacija naučnih studija o radu Hermana Melvillea, autora” Mobyja Dicka”, i izvještaj o otkriću izračunavanje geografske dužine od engleskog časovničara, omogućavajući smanjenje broja brodoloma.
Toliko naslova, među desetinama drugih, koji su mu poslužili kao referenca i inspiracija za pisanjeLes Naufragés du Wager, njegova peta knjiga, objavljena 25. augusta u izdanju Editions du Sous-Sola.