Ova strastvena uzgajivačica njeguje više od stotinu primjeraka bonsaija, što je umjetnost koja zahtijeva strpljenje i predanost.
Bonsai nije samo hobi, već i umjetnička forma koja zahtijeva predanost i duboko razumijevanje biljaka. Riječ je o drevnoj umjetnosti uzgoja minijaturnih stabala u posudama. Sama riječ “bonsai” dolazi iz japanskog jezika, gdje “bon” znači posuda, a “sai” stablo. Iako ova umjetnost potječe iz Kine, Japanci su je razvili i popularizirali do danas prepoznatljivog oblika i stila.
Dalmatinka kaže da njena ljubav prema ovim minijaturnim stablima počinje prije gotovo 60 godina, kada su svi bili opčinjeni Bruceom Leejem.
“Odlazili smo u kina gledati kineske filmove, a meni se posebno svidjelo to maleno drvce, staro, a tako sitno, gotovo džepno. Sjećam se, jednom prilikom, kada smo imali samo dva televizijska kanala, gledala sam čovjeka, ne sjećam se je li bio Kinez ili Japanac, koji je objašnjavao kako se uzgajaju bonsaiji. Počela sam se time baviti još kao dijete i ta ljubav traje do danas,” kaže Dalmatinka.
Njena predanost ovoj umjetnosti naučila ju je strpljenju i uživanju u svakom trenutku, pa s puno ljubavi brine o svakoj stabljici. Proces uzgoja bonsaija mjeri se godinama, pa čak i desetljećima.
“Počinje se od sjemenke. Pokušavala sam donijeti stabla iz prirode, ali to nije baš uvijek uspijevalo. Bolje mi ide od sjemenki, jer tačno znam kako rezati korijen, kako oblikovati formu i dalje šišati, zalijevati i njegovati,” objašnjava ona dodajući da su bonsai drvca za nju poput terapije.
“Već više od 30 godina ne koristim tablete. Šišam biljčice, družim se s njima, zalijevam ih i tuširam. Uz glazbu rastu, pričam im i većinu godine provodim s njima. To je moj bensedin,” ističe Dalmatinka.
Dalmatinka se sjeća kako su joj prije 20 godina biljke pomogle vratiti se u život nakon moždanog udara. Bila je nepokretna, ali uz upornost i biljke, polako je ponovno prohodala.
“Liječnici su mi rekli da neću moći hodati, ali vremenom sam uz pomoć štaka počela hodati. Radna terapija s biljkama natjerala me da ustanem, makar i četveronoške, da zalijem cvijeće, da okopam zemlju i evo me danas. Osim bonsaija, imam i drugo cvijeće i drveće, a u jezercetu u dvorištu čuvam zlatne ribice. To je moj mali raj,” ponosno ističe pjesnikinja.
U Hrvatskoj stabla bonsaija možete kupiti za 50 eura pa nadalje, iako ćete za neke malo bolje morati izdvojiti barem 200 eura. U Srbiji ćete za najjeftinije drvce morati izdvojiti 7.600 dinara (64 eura)dok ćete ona najskupla morati platiti gotovo 30.000 (256 eura), piše Dnevno.hr.