Nakon što pred Generalnom skupštinom UN-a bude usvojena rezolucija o Srebrenici, pokrenućemo inicijativu kod domaćih vlasti i međunarodnih predstavnika u BiH da se u Izborni zakon unese da se na izborima ne mogu kandidovati osobe koje negiraju ratne zločine, uključujući i genocid, te koje veličaju ratne zločince. Sličnu inicijativu smo uspjeli realizovati uz pomoć visokog predstavnika Christiana Schmidta, koji je u Izborni zakon uvrstio odredbu da se na izborima ne mogu kandidovati osuđeni ratni zločinci. Očekujemo da će ova naša inicijativa biti prihvaćena i da će se ove odredbe početi primjenjviati već na izborima 2026. godine, najavio je Tahirović za Oslobođenje.
Ukoliko jedna ovakva inicijativa zaista bude ozakonjena, odnosno bude uvrštena u Izborni zakon BiH, među prvima bui se na njenom udaru mogao naći predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji gotovo svakodnevno negira genocid koji je počinjen u srebrenici. Bez kandidature bi, tim slijedom, mogli ostati i njegovi “jatrebovi” poput Željke Cvijanović, Staše Košarca, Radovana Kovačevića…, ali i predsjednici nekih drugih stranaka iz RS-a poput Nenada Stevandića ili Nenada Nešića.
Međutim, da bi ta ideja i zaživjela u stvarnosti, potrebno je definisati na osnovu čega bi nekome mogla biti zabranjena kandidatura, jer, vrlo vjerovatno, neće biti dovoljna prijava CIK-u u vezi sa nekim javnim nastupom nekog političara. Moguće je da bi rješenje moglo biti da se zabrani kandidatura osobama koje su presuđene po osnovu odredbi Krivičnog zakona BiH o zabrani negiranja ratnih zločina i veličanja ratnih zločinaca.
Tu dolazimo do problema koji se imenom i prezimenom zove Milanko kajganić, koji nije baš raspoložen za to da Tužilaštvo BiH, na čijem je čelu, podiže optužnice za negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje zločinaca. da jeste, sigurno je da bi retorika političara iz RS-a bila bitno drugačija.Tako se, zasigurno, ne bi moglo dogoditi za načelnik Zajedničkog štaba OSBiH Gojko Knežević i zamjenik ministra odbrane BiH Aleksandar Goganović polažu cvijeće ispred spomenika koji po obliku neodoljivo podsjeća na presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Što se tiče usvajanja rezolucije o Srebrenici, odnosno protivljenja Srbije, Tahirović podsjeća na ranije izjave predsjednika te zemlje aleksandra Vučića.
– Vučić je svojevremeno govorio kako će ubiti 100 muslimana za jednog Srbina. I danas je to ista politika, kao i 90-tih. Neko će možda reći da je to bilo davno i da je bilo pa prošlo, ali radi se o nastavku iste politike. Nekada se taj cilj zvao velika Srbija, a sada ga zovu srpski svet, ali se u osnovi radi o istome. U Srbiji nastoje sebe prikazati kao žrtve kako bi spriječili usvajanje rezolucije, dodao je Tahirović.
Posebno je sitakao kako se eksponentima te politike sve više sužava prostor za djelovanje.
– Oni nemaju više ni snagu koju su imali 90-tih. Poznato je koliku je vojnu moć tada imala Srbija, pa nije uspjela ostvariti svoje ciljevee. Sada više nema ni tu silu. Na njenoj strani u Evropi je samo Mađarska. Ne znam kako se izjašnjava Kipar. Sa Srbijom više nije ni Crna Gora sa kojom su zajedno, kao jedna država, počinili agresiju na BiH, ističe Tahirović.
Na kraju je napomenuo nešto što je nebrojeno puta istaknuto u posljednje vrijeme, ali što treba, prema Tahiroviću, neprestano ponavljati.
– Ova rezolucija o kojoj će se glasati i za koju očekujemo da će biti usvojena 23. maja pred Generalnom skupštinom UN-a, nije usmjerena ni protiv jednog naroda. U njoj se ne spominje nijedan narod. Ona je usmjerena protiv onih koji baštine politiku 90-tih. Podržavanjem ove rezolucije pokazuje se opredjeljenost da se poštuju činjenice utvrđene pred međunarodnim sudovima, koje su uspostavile Ujedinjene nacije, a koji su donijeli više presuda kojima je potvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, kao i pojedinačnu odgovornost osoba za taj zločin, zaključio je Tahirović.