Mnogi se nadaju da će im to iskustvo pomoći da se u vlastitoj zemlji izbore protiv autokrata, piše New York Times.
“Ukrajini ne nedostaje ljudi, ali vidjeli smo što se događa i morali smo se pridružit”, kaže Muslim Madijev, zamjenik zapovjednika čečenskog bataljona Dudajev, u kojem se uz Čečene bore krimski Tatari i Ukrajinci.
Madijev je sudjelovao u dva čečenska rata, a od 2016. živi u Ukrajini. Bio je suradnik Džohara Dudajeva, bivšeg sovjetskog generala koji je predvodio Čečene u borbi za neovisnost devedesetih. I drugi dobrovoljci iz te postrojbe su prije ruske invazije živjeli u Ukrajini, ostali su morali proći peripetije s vizama, što je znalo izazvati sumnjičavost ukrajinskih zapovjednika.
Čečeni se bore na strani Ukrajine od 2014. godine
Bataljun Dudajev jedna je od nekoliko čečenskih jedinica koje se bore na strani Ukrajine ne samo od ruske invazije u februaru, nego od pobune proruskih separatista u istočnoj Ukrajini i ruske aneksije Krima 2014.
Za mlađe Čečene u bataljunu ova je borba uvod u krajnji cilj: oslobađanje Čečenije, prenosi NYT. U oktobru je ukrajinski parlament izglasao zahtjev za priznavanje Čečenske Republike Ičkerije kao teritorija okupiranog od strane Rusije.
Dobrovoljci iz Bjelorusije formirali su puk od hiljadu ljudi, svoje postrojbe imaju Tatari i turkofone skupine. Izbjeglica iz Kirgistana Almaz Kudabek zapovjednik je dragovoljačkog bataljuna Turan, sastavljenog od pripadnika turkofonih naroda s Kavkaza, središnje Azije i Rusije, koji se u decembru borio u regiji Zaporižja.
Većina pripadnika tih nekad manjinskih naroda u Sovjetskom Savezu, motivirani su željom za osvetom, navodi NYT: Čečeni i Tatari su, naprimjer, bili desetkovani Staljinovim prisilnim deportacijama 1940-ih. Kirgistanac Almaz Kudabek radio je kao brijač u američkim bazama u domovini i u afganistanskom Kandaharu. U Turan je regrutirao Azerbejdžance, Tatare i kineske Ujgure. Optužuje Moskvu da je za rat u Ukrajini mobilizirala mladu vojsku većinom iz udaljenih i siromašnijih regija Rusije, pa su tako i turkofoni mladići ginuli daleko više od samih Rusa.
Na strani Ukrajinaca bori se i manji broj Rusa, među njima su ruski nacionalisti i neonacisti koji se protive Putinu. Među dobrovoljcima iz Bjelorusije protivnici su bjeloruskog autokratskog vođe Aleksandra Lukašenka. Njihovo učešće u ratu delikatno je za Ukrajinu, piše američki list, jer ih većina želi vratiti se kući i svrgnuti rusku i bjelorusku vlast. Ukrajinski vojni dužnosnici odbili su komentirati njihovo sudjelovanje u odbrani, dok sami dobrovoljci kažu da djeluju s punim znanjem i prema zapovjedima ukrajinske vojske i obavještajnih službi.
Manjak podrške iz službenog Kijeva
Dobrovoljci iz bivših sovjetskih republika u mnogočemu su korisniji od vojnika iz niza zapadnih zemalja koji su na poziv ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog došli pomoći Ukrajini. Većina ih govori ruski, a ponekad i ukrajinski. A neki, poput skupine Gruzijaca u legiji Kavkaz, imaju ratno iskustvo u snagama pod vodstvom NATO-a u Afganistanu.
Inostrane postrojbe žale se na nedostatak podrške službenog Kijeva. Šef čečenskog bataljuna kaže da osim oružja i municije, sve moraju sami osigurati: hranu, gorivo i opremu. Vođa ruske pukovnije, krajnje desničarski nacionalist koji koristi kodno ime Bijeli Rex, žali se da je naišao na brojne prepreke nakon što je formirao postrojbu.
Iako je živio u Ukrajini nekoliko godina, kao i drugi dragovoljci, Ukrajinci su ih ispočetka gledali sumnjičavo. “Držali su nas na nišanu”, požalio se.
Sada ruska pukovnija, kao i druge nacionalne postrojbe s vojnicima iz bivšeg SSSR-a, djeluje većinom iza ruskih linija izvodeći izviđačke i diverzantske misije, piše Jutarnji.hr.