Na sopstvenu spomen-ploču koju su supruga Grana i on lično za života sagradili, napisali su i tačnu godinu smrti, vodeći se jednim nesvakidašnjim proračunom, koristeći genetske predispozicije Branimirovih predaka.
-Svi moji preci živjeli su od 83 do 88 godina, na osnovu toga ja bih trebao živjeti još četiri godine. Svoju suprugu nisam prisiljavao, pitao sam je da li želi ili ne s obzirom da smo preko pola vijeka u braku, iako je šest godina mlađa, da po mom proračunu stoji da će imati i tri godine udovičkog staža. A da moje računanje ne griješi evo čistog primjera, moj rođeni brat umro je u 84. godini, svega nekoliko dana pred sopstveni rođendan – kazao je Branimir Reljić za RINU.
Ovaj Ljižanin kaže da se smrti ne boji, i da je to nešto što se mora deseti, prirodno je da se ljudi i rađaju i umiru. A na pitanje da li će se uplašiti ako njegov proračun nije tačan, i poziv stigne sa zakašnjenjem, da li će promijeniti natpis na ploči, odgovor je simboličan.
-Ako Bog odluči da okasni s pozivom, ja datum smrti neću mijenjati na spomeniku, to je božji dar. Mnogi su se bunili zbog čega to pišem, rekao sam to je moja volja – poručio je.
Dodao sam na spomenik pisanim slovima „počivajte u miru, Bobana sa porodicom“, kamenorescu ne bi pravo pa me pita zbog čega tako, ja mu odgovorim „nemoj da te mušterije uče poslu“ – izjavio je Reljić.