Osnovna stvar na koju treba misliti i koja mora uvijek biti u prvom planu kada su osobe sa invaliditetom u pitanju jeste njihova mobilnost odnosno neometano kretanje kako van kuće, na ulici, tako i u objektima u kojima borave.
Kada se radi o kretanju u saobraćaju osobama sa invaliditetom mnogo je toga je otežano posebno u zemlji kao što je Bosna i Hercegovina koja je po standardu još mnogo iza modernih zemalja Evropske unije po pitanju pristupa zgradama, javnom prevozu (autobusi, tramvaji, trolejbusi često nemaju tehnologiju primanja osobe u invalidskim kolicima), institucijama na kojima često ne rade liftovi ili ih nema nikako, i tako dalje…
Na olakšavanju gore navedenog radi se, istina sporo, ali s našom vlašću koja misli samo na sebe i minimum je neki pomak.
Ono što je aktuelno u ovom trenutku jeste parking za osobe sa invaliditetom pogotovo kada se radi o većim gradovima kao što je Sarajevo. Istina, mjesta za automobile u kojima prevoze te osobe ili one same koriste svoj automobil obilježena su žutim oznakama i tablama. Ipak, takvih mjesta je primjera radi u Sarajevu premalo, a obična parking mjesta mogu koristiti jedino po uslovom da oko auta barem na metar nema niko parkiran jer je potrebno otvoriti vrata vozila od kraja kako bi osoba sa invaliditetom neometana mogla izaći iz vozila.
EU standardi
Da ne govorimo o lažnim invalidskim oznakama kojima se služe bezdušnici koji na taj način žele da izbjegnu kaznu parkiranja na nedozvoljenom mjestu ili koriste označena mjesta.
Zbog svega ovoga radi se trenutno na dobijanju kartice po EU standardima koja više ne bila povezana s vozilom nego sa čovjekom korisnikom iste što bi olakšalo kretanje i parkiranje automobila koji prevozi osobu sa invaliditetom pri tom ne strahujući od saobraćajne policije i kazni. A izbjegle bi se i malverzacije.
O svemu ovome nam je više rekao Adnan Dervišević iz Unije osoba i organizacije osoba sa invaliditetom BiH – „Zajedno u BiH“, te nam objasnio i trenutnu situaciju kada su u pitanju posebna odobrenja koje inače izdaje kantonalno ministarstvo.
– Trenutno stvari stoje tako da osoba sa invaliditetom ima osobno vozilo ima mogućnost korištenja parking karte, a to je diskriminirajuće jer mnoge osobe sa invaliditetom koriste i druga prevozna sredstva, poput taksija, ili ih prevozi neko od članova porodice, prijatelj i slično… Međutim u skladu s novim direktivama odnosno približavanju Evropskoj uniji jer smo mi već kandidat za članstvo, mi smo još lani pokrenuli inicijativu izmjena i dopuna donošenja novog pravilnika što se tiče parking karte. A to je da se veže za osobu. Osoba kada krene u bilo kojem prevoznom sredstvu ona koristi tu kartu na sve moguće načine. Ona se već primjenjuje na prostoru zemalja Evropske unije. Trenutno se radi pred nacrt u Ministarstvu prometa i komunikacije BiH u vezi sa usklađivanjem parking karte za osobe s invaliditetom sa EU propisima, kaže Dervišević.
Posebna odobrenja od KS
Osvrnuo se naš sagovornik na odobrenja koja izdaje Kanton, a za koja se također nada da će doživjeti određene promjene u načinu korištenja.
– Kantonalna ministarstva izdaju posebna odobrenja za osobe sa invaliditetom prema zakonu o uređenju saobraćaja, u ovom momentu, u kantonu Sarajevo. Osoba uz karticu koju već ima dobije još jednu, to je kao kartica koja stoji na službenim automobilima koja se mogu koja se parkirati na trotoaru ili primjera radi u području Vilsonovog šetališta gdje je saobraćaj zabranjen u određenom periodu. Tako isto važi i za osobe sa invaliditetom, ali, naglašavam, samo za niži nivo vlasti, u ovom slučaju na nivou Kantona Sarajevo.
– Vrijeme parkiranja na takvim mjestima je do 60 minuta, a u autu treba biti neki vozač koji bi u slučaju potrebe mogao pomaknuti auto na drugu kolaciju. Ono što je bitno napomenuti za one koji možda ne znaju još to jeste da to vozilo mora biti na osobi sa invaliditetom. Dakle govorim o tim posebnim dozvolama koje izdaje Kanton. Mi bi naravno voljeli da se jednog, kada nam počnu davati pomenute parking kartice iz EU, i ova dozvola od Kantona uradi tako da osoba sa invaliditetom neće morati auto prebacivati na sebe, objasnio nam je Dervišević.
Naš sagovornik je još skrenuo pažnju na jednu bitnu stvar o kojoj se očito nedovoljno govorilo svih ovih godina, a koja bi mogla biti od izuzetnog značaja za osobe sa invaliditetom.
– Trudimo se da angažujemo i našeg pravobranitelja, jer je vrlo bitno imati komunikaciju sa zastupnicima u Zastupničkom domu federalnog parlamenta, da imamo nekoga na koga se možemo osloniti. Ured pravobranitelja, koji bi i sam bio osoba sa invaliditetom, bio bi odmah uz Vladu FBiH i on bi odgovarao Parlamentu podnoseći izvještaj o svome radu. Mnoge osobe sa invaliditetom nemaju nikakve informacije od osnovnih primanja do svega ostalog što je njima misaona imenica. Na primjer mnogi ne znaju da postoji fond sa profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom koji zapošljava i daje maksimalnu podršku, rekao nam je Dervišević.