O toj temi razgovarali smo s Karlom Odakom iz Čitluka koji je profesionalni dreser pasa, uz kojeg su u poslu brat Ante i otac Jordan.
Karlo za Bosnainfo kaže da neiskusan vlasnik u najboljoj namjeri obično napravi greške koje imaju trajne posljedice te se zauvijek narušava odnos između vlasnika i psa. Stoga, ovaj posao je bolje povjeriti profesionalcima – poručuje Odak.
Karlo pojašnjava da je dresura pasa skup metoda pomoću kojih dreser postiže to da se pas ponaša na željeni način, da izvršava određene naredbe, odnosno da se kod psa korigiraju već loše stečene navike. Postoje različiti tipovi i stupnjevi dresure, ovisno o tome koja je namjena psa.
“Osnova dresure su vježbe poslušnosti koje su stupnjevane od prvog do trećeg stupnja. Prvi stupanj bi bio ‘kućna varijanta’ gdje se psa nauče osnovne vježbe, dok treći stupanj podrazumijeva potpunu socijalizaciju, te je nakon završenog trećeg stupnja pas obučen da izvršava naredbe bez obzira na različite remetilačke faktore kao što u veće skupine ljudi, prisustvo drugih životinja i tako dalje”, navodi naš sagovornik.
U dresuri su, kaže, najzastupljeniji takozvani službeni psi. Izdvojio je belgijske i njemačke ovčare, dobermane, labradore i rottweilere.
No, dodaje, prilično su česte i neke egzotične pasmine kao što su beagle i pudlica.
“Radimo sa svim rasama, a najlakše je raditi upravo sa službenim psima, budući da su oni kroz dugi niz godina selekcionirani te korišteni u radu s ljudima. Bilo da su korišteni kao čuvari stoke ili psi za obranu i napad u određenim službama kao što su vojska i policija”, ističe Karlo.
Na upit koliko vremena je potrebno, Karlo kaže da je za dresuru prvog stepena obično potrebno 20-ak dana.
“Za dresuru drugog stupnja je potrebno mjesec dana, a za dresuru trećeg stupnja oko 45 dana. Postoje i nešto zahtjevnije dresure kao što su vježbe obrane i napada i one se mogu odužiti na dva do tri mjeseca, ovisno o željama i potrebama vlasnika psa”, ističe Odak.
Naglašava da dresura nikako ne bi trebala biti kraj rada s psom nego upravo suprotno. To treba biti početak odnosa gdje će se vlasnik i pas potpuno razumjeti i gdje će njihovi zajednički trenuci biti zabavni i za vlasnika i za psa.
U skladu sa njihovim psihofizičkim predispozicijama psi se mogu obučiti do te mjere da izgleda nevjerojatno da se životinja tako ponaša. “Zapravo često znamo reći da bi i mi ljudi dosta toga mogli naučiti od pasa”, ističe Karlo.
Kaže da je uspio mnogo toga sa psima, a izdvojio je donošenje loptica različitih boja na komandu te penjanje psa po čeličnoj rešetki.
Što se tiče stanja u Bosni i Hercegovini i drugim državama Odak kaže da smo u prošlosti jako zaostajali za drugima, ali da se to proteklih desetak godina značajno promijenilo na bolje. “Pojavile su se dobe uzgajivačnice pasa. Danas ljudi psima posvećuju puno više pažnje nego prije i smatram da je općenito svijest o držanju pasa i kod nas došla na jedan solidan nivo, iako sigurno može još bolje”, poručio je Karlo Odak.