„Ovo što je gospođa sada rekla dovoljna je ilustracija tog odnosa. Ne možete komemorirati jednu takvu tragediju kakva je genocid samo kroz 11. juli. Srebrenica je završni čin genocidne namjere koja je postojala od prvog dana agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.“
Podsjetio je da su razmjere zločina bile vidljive već tokom 1992. godine, navodeći da je genocidna namjera potvrđena i u tadašnjim izjavama ratnog rukovodstva Republike Srpske.
„Već u prvih pet mjeseci rata ubijeno je više od 14.000 bošnjačkih civila, među njima više od 3.000 žena. Ratko Mladić je još 12. maja 1992. godine govorio da bi provođenje strateških ciljeva značilo genocid. To pokazuje da Srebrenica nije izdvojen događaj, nego završna faza jedne politike.“
Tokača smatra da je najveći propust domaćih vlasti činjenica da ni nakon više od tri decenije nije obnovljen normalan život u Srebrenici.
„Još je veća obaveza da se zapitamo zašto danas imamo ovakvu Srebrenicu. Izgubili smo je politički. Odgovorni su oni koji su imali instrumente vlasti u svojim rukama, jer nisu napravili plan da vrate život, ljude i razvoj u grad koji je pretrpio tragediju nesagledivih razmjera.“
Naglasio je da Srebrenica nije odgovornost samo njenih stanovnika, nego cijele države Bosne i Hercegovine. „Srebrenica nije stvar Srebreničana. To mora biti jasno svakome. Žrtvama ne treba samo sažaljenje, nego vraćanje ponosa, dostojanstva i samopoštovanja. Mi jesmo žrtve, ali nismo poraženi.“
Govoreći o odnosu političkih predstavnika prema Srebrenici, Tokača je ocijenio da je izgubljen širi društveni kontekst obilježavanja genocida. „Nikada nije održana komemoracija u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine za građane koji su ubijeni u genocidu. Time smo Srebreničane zatvorili isključivo u ulogu žrtava, umjesto da im vratimo dostojanstvo.“
Posebno je kritikovao višegodišnje zanemarivanje razvoja Srebrenice, navodeći da su politički interesi bili važniji od života ljudi. „Godinama su načelnici bili ljudi koji nisu ni živjeli u Srebrenici. Čuvalo se biračko tijelo po drugim gradovima, umjesto da se razmišljalo kako vratiti ljude, otvoriti radna mjesta i obnoviti život.“
Osvrnuo se i na rad pravosudnih institucija, ocijenivši da rezultati procesuiranja ratnih zločina nisu zadovoljavajući uprkos velikim ulaganjima.
„U reformu pravosuđa uloženi su milioni eura, a i dalje postoje hiljade neriješenih predmeta. Strategije postoje godinama, ali pitanje je gdje su rezultati i zašto se ti predmeti ne procesuiraju.“
Iako je istakao da su ostvareni značajni rezultati u pronalasku nestalih osoba, smatra da je borba protiv negiranja genocida danas jednako važna. „Svjedoci smo brutalnih pokušaja relativizacije genocida kroz iznošenje neistina i manipulacija. Posebno zabrinjava što na takve pojave gotovo da nema reakcija domaćih institucija.“
Na kraju je poručio da se odgovornost prema Srebrenici ne može pokazivati samo jednom godišnje. „Srebrenica je obaveza svih nas, jednako kao i Prijedor i cijela istočna Bosna. Tek kada u Srebrenici budu postojala nova radna mjesta, kada se ljudi budu vraćali i tamo gradili budućnost, moći ćemo reći da smo nešto zaista učinili.“
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.