Niti ta činjenica mijenja mnogo. Ne vraća mrtve. Ne briše masovne grobnice. Ne mijenja presude. Ne pretvara zločinca u historijsku ličnost”, poručuje Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
Presuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, koji je bio glavnokomandujući Vojske Republike Srpske, preminuo je danas u 85. godini u haškom zatvoru.
“Gledao sam ga u oči u julu 1995. godine, u Potočarima. Gledao sam čovjeka koji je već odlučio šta će se dogoditi ljudima oko mene, uključujući i dominantnu većinu ljudi koje sam poznavao. Kako god, on je umro u zatvoru, osuđen za genocid i druge najteže zločine. Ljudi koje je poslao u smrt nisu dobili priliku da ostare. To je jedina činjenica o njegovoj smrti koja mi je važna.
Sada preostaje teži dio posla: da ne dozvolimo da zajedno s njim umru istina, odgovornost i sjećanje. Mladićeva smrt je još jedan trenutak u kojem moramo odlučiti šta ćemo pamtiti i još važnije, šta nećemo dozvoliti da bude izbrisano”, poručio je Suljagić.
Ratko Mladić je mrtav i tu nema mnogo šta da se kaže. Niti ta činjenica mijenja mnogo. Ne vraća mrtve. Ne briše masovne grobnice. Ne mijenja presude. Ne pretvara zločinca u historijsku ličnost.
Gledao sam ga u oči u julu 1995. godine, u Potočarima. Gledao sam čovjeka koji je već…
— Emir Suljagić (@suljagicemir1) August 27, 2026
Mladić je godinama bio bolestan, a posljednjih sedmica porodica i vlasti Srbije i bh. entiteta RS uporno su pokušavali da ga premjeste u Beograd gdje bi proveo posljednje dane.
Ratko Mladić, rodom iz Kalinovika, pravosnažno je osuđen u junu 2021. godine pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu zbog genocida u Srebrenici, progona civilnog stanovništva, istrebljenja i ubistava, deportacije i nehumanih djela, terorisanja i protivpravnih napada na Sarajevo i uzimanje vojnika UN-a za taoce. Sud ga je proglasio krivim za 10 od 11 tačaka optužnice.
Mladić se nakon rata krio i bježao od krivične odgovornosti punih 15 godina, a uhapšen je 26. maja 2011. godine u Srbiji, tačnije u selu Lazarevu kod Zrenjanina.
Njega su uhapsili pripadnici srbijanske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) i Službe za otkrivanje ratnih zločina, ali mnogi su uvjereni da je godinama slobodno živio jer je bio pod zaštitom pojedinaca iz srbijanskih institucija.
Od završetka rata do hapšenja saznanja o Mladiću su sve više podsticala na sumnju u tvrdnju srbijanske vlasti da ga ne uspijeva pronaći i uhapsiti. Vremenom se sticao dojam da je pod zaštitom pojedinaca iz institucija te da zbog toga živi slobodno.
Taj dojam je bio utoliko veći nakon ubistva dvojice gardista tadašnje Vojske Srbije i Crne Gore – Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića 5. oktobra 2004. u kasarni koja se nalazi u beogradskom naselju Topčider. Pojedini smatraju da ubistva još nisu rasvijetljena zbog toga što su gardisti tu vidjeli zločinca Mladića. Stava su da je to jedan od pokazatelja da je bio pod zaštitom pojedinaca iz institucija Srbije.
Ova ubistva su znatno razuvjerila one koji su očekivali da će se padom režima Slobodana Miloševića, odnosno izborom vlasti, koja se predstavila kao demokratska, desiti skoro hapšenje Mladića. Na hapšenje se čekalo još godinama uprkos tome što je bilo jedno od ključnih uslova za članstvo Srbije u Evropskoj uniji.
Čini se da tome nisu doprinijele ni ponuđene novčane nagrade za korisne informacije koje bi dovele do hapšenja. Nekoliko mjeseci prije hapšenja, u oktobru 2010. godine, Vlada Srbije je ponudila 10 miliona eura za takve informacije.
Videosnimci, koji su emitovani 2009. u političkom magazinu “60 minuta” na Federalnoj televiziji (FTV), su naveli mnoge da još više budu uvjereni da zločinac Mladić zaista jeste pod protekcijom vlasti u Srbiji. Na snimcima je vidljivo kako se Mladić opušteno druži, pleše, pjeva i fotografiše među velikim brojem ljudi. Dakle, bjegunac je živio kao slobodan čovjek.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.