Ovaj tihi hod kroz sarajevska brda, naselja i mezarja, zapravo je mapa žrtve, ratnog puta i sjećanja. Svaki cvijet položen na bijeli nišan mali je podsjetnik da je sloboda grada i države stajala ne samo mnogo truda, nego i mnogo života.
Centralni događaj ovogodišnjeg obilježavanja predviđen je za 2. decembar, u 18 sati, u Dječijoj kući Centra za djecu i omladinu Novo Sarajevo, gdje će biti održana Svečana akademija. Tamo će se okupiti preživjeli borci brigade i obnoviti svoje uspomene na dane kada je Sarajevo stajalo na prvoj liniji historije, a pripadnici „Prve slavne – 111. viteške brigade“ bili među ključnim stubovima njegove odbrane.
Ova brigada nije bila samo ratna formacija. Ona je bila metafora za ono što se zove odbrana dostojanstva.
Prva slavna je jedna od rijetkih jedinica koja je, uz već stečeni atribut „slavna“, ponijela i počasni naziv „viteška“, nešto što se ne dodjeljuje, nego zaslužuje.
-Na njenom ratnom putu 624 pripadnika položila su svoje živote u temelje slobodne i nezavisne Bosne i Hercegovine, kaže Nusret Aganović Aga, predsjednik Udružernja „Prva slavna viteška brigada“ prilikom polaganja cvijeća na Centralnom spomen obilježju šehidima i poginulim borcima u Vogošći. Više od 2.000 boraca ranjeno je u odbrani grada i države. Čak 71 pripadnik ponio je najveće ratno priznanje „Zlatni ljiljan“, dok su tri pripadnika odlikovani, a to su heroj oslobodilačkog rata Enver Šehović, heroina Fadila Odžaković Žuta, koja ja odlikovana ordenom „Zlatnog grba s mačevima“ i Ibrahim Dervišević, ordenom “Zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem”.
Trideset tri godine kasnije, sjećanje ne blijedi.
-Sarajevo i Bosna i Hercegovina to duguju onima koji su, kada se sve lomilo, znali samo jedno, da se zemlja brani i kada je teško, i kada je neizvjesno, i kada je cijena ogromna, rekao je Migdad Hasanović,
Načelnik Općine Vogošća u svom obraćanju prisutnima te iskazao spremnost lokalne zajednice na čijem je čelu da pomogne čuvanju memorije na slavni put ove brigade.
Nije slučajno što je ova brigada dobila i ono „viteška“. Danas se ta riječ koristi olako, ali 1992–1995. viteštvo nije bilo literarni ukras, nego način preživljavanja. I borbe. I odbrane grada koji nije imao pravo pasti.
Sarajevo i dalje diše zahvaljujući i njima, onima koji su jednom stali na njegove bedeme i rekli: „Preko nas ne može. I zato se svake godine ovo ne obilježava kao protokolarni datum, nego kao tihi zavjet. Zavjet onima koji leže na mezarjima i grobljima širom grada ostaje naša obaveza da ih ne spominjemo samo na godišnjice pogibije nego svaki dan kad god prolazimo dijelovima naše domovine koje su branili.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.