Rasturena je potpuno i ima je u fragmentima. Priča o gasu je “višedimenzionalna”. Na širem globalnom, regionalnom i lokalnom nivou. U cijeloj priči o energentima i industriji imamo i onu o poljoprivredi. Cjenovni udar će se desiti na domaćinstva. Rast dohodaka je ograničen tj. limitiran platama i penzijama. S toga se može jasno vidjeti kuda nas sve ovo vodi.
Bez sektorskih politika u energetici i poljoprivredi nemamo šanse da izađemo iz opšteg siromaštva. S toga skladištenje plina i kopanje uglja je naša stvarnost. Zabludu u vezi gašenja industrijskih sistema smo dobro platili. Zablude u vezi uglja i plina će doći na red. Sve oči su uprte u odlazak iz zemlje ,turizam ,uz nešto malo domaće proizvodnje. Šansi za velike projekte nema.
Umjesto socijalizma dobićemo socijalu. S toga se podsjetimo na parolu prije 80 godina: ” Elektrifikacija plus industrijalizacija jeste komunizam.” Vlast ostaje u kapitalizmu. Radnici i seljaci ostaše proleteri. Tajkuni postaše kapitalisti. Ugalj nema ko kopati. Plin nedaju dovesti i skladištiti.