Mesut Hancer sjedio je sam na ledenoj hladnoći na hrpi polomljenih opeka koje su nekad činile njegov dom, nesvjestan svijeta i shrvan tugom.
Njegova kćerka Irmak bila je mrtva. Ali on ju je odbijao pustiti, milujući prste koji su virili iz madraca na kojem je djevojka spavala kad je u ponedjeljak pred zoru udario prvi potres, piše Hina.
Nije bilo spasilačkih ekipa. Preživjeli su se bjesomučno rukama probijali kroz ruševine kako bi pronašli voljene. Okviri kreveta na razbijenim balkonima, poderana odjeća i igračke pričaju priču o izgubljenim životima.
Bilo je prekasno za Irmak, jednu od gotovo 20.000 ljudi za koje je potvrđeno da su poginuli u najsnažnijem potresu koji je pogodio Tursku i Siriju u gotovo sto godina.
Ali AFP-ov iskusni fotograf Adem Altan koji je dojurio na mjesto događaja iz Ankare, nije mogao odvojiti pogled od nepomičnog oca koji je šutke tugovao.
Usmjerio je svoju kameru na Hancera s udaljenosti od 60 metara. Bio je to osjetljiv trenutak. Ali umjesto da ga otjera, otac ga je fotografa pozvao sebi.
“Snimite moje dijete”, rekao mu je tihim, drhtavim glasom.
Otac je želio da svijet vidi njegovu i tugu njegove zemlje. I svijet je vidio.
Fotografija AFP-a pojavila se na naslovnicama velikih listova svijeta, uključujući Financial Times i Wall Street Journal.
“Dok sam snimao, ponavljao sam u sebi, ‘kolika je to golema bol’. Nisam se mogao suzdržati od plača. Ostao sam bez riječi”, rekao je Altan.
Pitao je Hancera kako se zove i kako se zvala njegova kćerka. “Teškom mukom je govorio, pa nisam mogao previše razgovarati s njim”, rekao je Altan. Altan nije mogao postavljati pitanja. Tišina je trebala kako bi se moglo čuti ima li preživjelih ispod ruševina.
Fotograf već 40 godina, uključujući 15 za AFP, Altan je znao da ova fotografija predstavlja tursku bol. Ali njezin globalni utjecaj iznenadio ga je. Podijeljena je stotine hiljada puta na internetu.
Altan je primio stotine poruka od ljudi širom svijeta koji žele ponuditi podršku. “Mnogi su mi rekli da nikada neće zaboraviti ovu sliku”, rekao je.