Asfalt propada na autobuskom stajalištu i djeluje kao da je vrijeme stalo, jer marka nije uložena u obnovu prilaza autobuskoj stanici. Ustvari jeste, kako nije, ipak se nešto “krpilo” po cesti.
Putnici koji dođu da čekaju svoje najmilije ili pošiljke ne mogu se osjećati ugodno. Sve je staro, oronulo, a klupe za čekanje nisu postavljene.
S druge strane, na peronima je već malo uređenije, tamo imaju klupe, pa čak je moguće i kafu popiti i nešto pojesti, kao druga dimenzija u 100 metara. Što bi rekli za rubriku vjerovali ili ne.
S obzirom da je naš svijet navikao da trpi, mnogi će reći “šuti, neka mi imamo autobuse da voze redovno, pusti prilaz”, pa se sigurno i naša ugledna vlast vodi tom devizom da je svijet navikao da ništa nije kako treba, pa neka tako i ostane.
Dame i gospodo sve plaćamo preskupo, a zauzvrat ne dobijamo ništa dostojno čovjeka!
Sramota je da glavni grad Bosne i Hercegovine ima ovakvu glavnu autobusku stanicu kao i željezničku.
Čim uđete u željezničku stanicu prođe vas jeza, sve smrdi, pločice redovno otpadaju, nije se okrečilo još od prije rata, imate samo jednu želju da žurnim korakom što prije napustite to mjesto.
Jedina utjeha i jeste svima nama što je red vožnje na vrijeme i što vozači autobusa kao i mašinovođe svoj posao rade profesionalno. A ceste i prilazi, nema veze, nek’ je i makadam samo da mi imamo prijevoz. Ma jašta…
