Broj mrtvih tijela, koliko je poznato, nije prešao broj od 2000 osoba, i čini se premalim za grad takve površine, koji je nastanjivalo nešto više od 10 000 ljudi. Upravo zbog toga dobar dio naučnika smatra da je elita najvećim dijelom već prije erupcije, a nakon razornog zemljotresa iz 62. godine, iselila iz grada, a da su u njega pristigli neki novi ljudi, koje bismo mogli nazvati skorojevićima. Uglavnom u trenutku kada je došlo do erupcije kuće su se intenzivno obnavljale, a ljudi su radili svoje uobičajene poslove, i niko nije znao da je većini od njih ovo posljednji dan na Zemlji.
Nedavno je izdvojen cjelokupni DNA jedne od osoba koja je tragično stradala u Pompejima. U pitanju je DNA izdvojen iz tijela muškarca, a koje je pronađeno u kući, nazvanoj Casa del Fabbro ili Kuća obrtnika. Uz to tijelo, nađeno je još jedno, ali iz njega nije bilo moguće izdvojiti cjelovit DNA. U trpezariji, tijela su nađena u različitim pozicijama, ali u neposrednoj blizini jedna drugom. Muškarčevo tijelo je odavalo dojam kao da drijema nakon obroka, dok je tijelo žene bilo na podu i rukama se pridržavalo za rub ležaja. Uz ženske noge nađena je vrećica s 26 srebrnjaka. Prema tom nalazu teško da je žena bila gospodarica kuće jer je to preskroman nalaz za osobu koja se očito spremala napustiti dom, ili je uz sebe samo željela imati ono što joj se činilo najpotrebnijim. Žena je bila starija od 50 godina i kako izgleda bolovala je od osteoartritisa dok je muškarac bio u kasnim 30-im ili ranim 40-im, a ni on nije bio u najboljem zdravstvenom stanju. Analiza genetskog materijala spomenutog muškog tijela je pokazala da je on vjerojatno imao tuberkulozu kralježnice, što je bila uobičajena bolest onog vremena. S obzirom na razlike u godinama vjerojatno nije riječ o bračnom paru, a moguće ni o pripadnicima istog društvenog sloja.
Ovo je prvi uspjeli pokušaj izdvajanja DNA iz ostataka sačuvanih u Pompejima. Konkretni rezultat naučnika je naveo na razmišljanje da je piroklastični materijal ne samo očuvao grad već i ljudski genom od propadanja. Na razgradnju DNA materijala velikim dijelom utječe kisik i voda, a ograničenje njihove količine bitno povećava šanse za očuvanjem genetskog koda stradalih.
Jedan dobar dio tijela je nađen unutar pompejanskih kuća, što je posljedica činjenice da su ljudi smatrali da su tu sigurniji. Vjerojatno su na kraju bili uvjereni da je nastupio sudnji dan, što je i bilo tačno za njih. Analiza muškarčeva genoma je pokazala da je riječ o osobi čiji genetski profili pokazuje raznoliko podrijetlo predaka, dijelom sa Sardinije, a dijelom iz Anadolije, što bi moglo ukazivati na genetsku raznolikost talijanskog poluotoka u tom trenutku. Je li to zaista bilo tako potvrdite će daljnja genetska istraživanja čiji se povećani broj tek sada očekuje, piše Sonja Kirchhoffer.