Kako kaže, zadnjih nekoliko godina sve je izraženija alergiju na sunce.
“Došli su sunčani dani, a iako ova vrsta alergije donedavno nije bila toliko zastupljena, sada imamo sve više pacijenata s alergijama na sunce. Uglavnom su to kožne promjene, najčešće crvenilo i jak svrbež kože. Zaštita protiv sunčevog zračenja je jedina prava mjera da se osobe zaštite, počevši od toga da se izbjegava sunčanje, pogotovo u periodu od 10 do 17 časova, kada je najjače UV zračenje, ali i da se nosi adekvatna garderoba, sunčane naočare, šeširi, kape i sl. te da se koriste sredstva sa zaštitnim faktorom”, pojasnila je Stanetićeva.
Kada su u pitanju inhalatorne alergije, ona pojašnjava da osobe koje su alergične na različite vrste polena imaju simptome poput kihanja, curenje iz nosa, svrbeža u nosu, curenja iz očiju i sl.
“Međutim, neki pacijenti mogu imati i teže simptome, kao što je gušenje. Osobe koje su sklone alergijama, ne sve, ali pojedine, mogu razviti alergijsku astmu. Tako da imamo i te pacijente, koji, ako se ne pridržavaju redovnog uzimanja terapije, mogu imati pogoršanje astme, koja je u većini slučajeva alergijska bolest”, istakla je Stanetićeva.
Prema njenim riječima, već krajem ljeta, početkom jeseni, odnosno sredinom avgusta, dolazi alergija na ambroziju, i to su, navodi, najčešći inhalatorni alergeni koji se pojavljuju sezonski.
“Inhalatorni alergeni koji se pojavljuju tokom cijele godine takođe izazivaju tegobe našim pacijentima, a to su kućna prašina te grinje, i njima su pacijenti izloženi tokom cijele godine”, dodala je.
Ono što je zanimljivo, ističe, jeste da u osnovi alergijskih bolesti uvijek leži genetska predispozicija, odnosno atopijska konstitucija, tj. nasljedni faktor.
“Tako da neće sve osobe koje dođu u kontakt s alergenima imati simptome, pa tako mnogi naši pacijenti i građani uživaju u proljeću i cvjetanju lipe te drugih biljaka, međutim, oni koji imaju alergiju mogu imati blaže ili teže izražene simptome na ove alergene. Pacijenti se uglavnom javljaju doktoru kada imaju simptome, a najčešće je to kada još ne znaju od čega potiču ovi simptomi, jer ako je to prvo javljanje alergije, vrlo često se sumnja i na neku respiratornu infekciju, jer dosta je istih ili sličnih simptoma. Tada se rade adekvatni pregledi, alergološko testiranje, pogotovo ako pacijent nije sam identifikovao na šta je alergičan, i to je izuzetno važno. Sva farmakološka terapija koju mi dajemo za liječenje alergija je simptomatska terapija, ona je za smanjenje simptoma, kako bi pacijenti lakše prebrodili period kada se alergeni javljaju u većim koncentracijama”, kazala je Stanetićeva.
No, kako kaže, “iako u osnovi alergijskih bolesti leži genetska predispozicija, očekivali bismo da se u mlađem životnom dobu ispolji alergija, međutim, zadnjih godina prvi put imamo obolijevanje pacijenata u svim životnim dobima.”
Navodi da pacijenti koji npr. imaju polensku kijavicu već 20 godina, većinom znaju svoju terapiju te kada je sezona njihove alergije.
“Znaju koja im terapija pomaže, i ako nisu u pitanju teže kliničke crte, oni ne dolaze kod nas, već sami nabavljaju terapiju. Pacijenti s težim problemima dolaze u naše ambulante i vrlo često moramo da im uključujemo terapiju parenteralno, odnosno injekcije. Kod nekih pacijenata potrebne su i druge terapijske mjere, pogotovo ako je u pitanju gušenje, liječenje inhalacijama i sl.”, istakla je ona.