O procesu, presudi i naslijeđu Haškog tribunala za BHT1 uživo govorio je Haris Rovčanin iz Balkanske istraživačke mreže (BIRN).
Od hapšenja do smrti u Hagu
Rovčanin podsjeća da je Mladić bio jedan od rijetkih pravosnažno osuđenih koji je do kraja života ostao u pritvorskoj jedinici u Haagu. U posljednjim mjesecima, prema informacijama kojima je raspolagao BIRN, bio je smješten u medicinskom centru.
Od njegovog hapšenja, prebacivanja u Hag i izmjena optužnice do pravosnažne presude prošle su godine. Haško tužilaštvo četiri puta je mijenjalo prvobitnu optužnicu, dok je pravosnažna presuda izrečena u junu 2021. godine.
„Sam postupak se vodio protiv Mladića skoro deset godina, od njegovog prvog pojavljivanja u sudnici pa do izricanja prvostepene i, u konačnici, pravosnažne presude u junu 2021. godine.“
Rovčanin navodi da je upravo zdravstveno stanje bilo jedan od razloga zbog kojih Mladić nije upućen na izdržavanje kazne u drugoj državi, već je ostao u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala.
Više od 2.000 utvrđenih činjenica
Tokom suđenja saslušane su stotine svjedoka, a sudska vijeća razmatrala su obimnu dokumentaciju i dokaze.
Prema riječima Rovčanina, u postupku je utvrđeno više od 2.000 presuđenih činjenica. Od 11 tačaka optužnice, Mladić je proglašen krivim po njih 10, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
“Više stotina svjedoka saslušano je i tužilaštva i odbrane, i od 11 tačaka optužnice Mladić je proglašen krivim po njih 10.”
Presudom je, između ostalog, utvrđena njegova odgovornost za progon, deportacije, ubistva, terorisanje i snajperisanje građana Sarajeva, kao i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a kao talaca.
Četiri udružena zločinačka poduhvata
Posebno važan dio presude odnosi se na četiri udružena zločinačka poduhvata u kojima je, prema nalazima sudskih vijeća, Mladić učestvovao.
Prvi se odnosio na uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s velikih područja Bosne i Hercegovine. Drugi na kampanju snajperisanja i granatiranja Sarajeva. Treći na genocid u Srebrenici, odnosno namjeru da se Bošnjaci uklone iz zaštićene enklave u julu 1995. godine. Četvrti se odnosio na uzimanje pripadnika UNPROFOR-a kao talaca.
“Treći je, svakako, genocid u Srebrenici, odnosno namjera da se uklone Bošnjaci iz enklave, iz zaštićene enklave u Srebrenici u julu 1995.”
Jedina tačka po kojoj je Mladić oslobođen odnosila se na optužbu za genocid u drugim općinama u Bosni i Hercegovini, među kojima su Prijedor, Sanski Most, Kotor Varoš, Vlasenica i Foča.
Rovčanin objašnjava da su sudska vijeća zaključila da su u tim općinama počinjeni brojni zločini i da je veliki broj Bošnjaka i Hrvata ubijen ili ranjen, ali da nije ispunjen pravni standard potreban za utvrđivanje genocidne namjere.
Bez Mladićevih naredbi hiljade ljudi ne bi bile likvidirane
Govoreći o ulozi Mladića u genocidu u Srebrenici, Rovčanin je podsjetio i na nalaze vojnog vještaka Richarda Butlera, čija su ekspertiza i nalazi korišteni u haškim procesima.
“Vojni vještak Richard Butler naveo je značajnu ulogu – da bez Mladićevih naredbi više hiljada Bošnjaka ne bi bilo likvidirano na više lokacija u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku.”
Mladić se tokom cijelog postupka izjašnjavao da nije kriv. Njegova odbrana tvrdila je da nije imao genocidnu namjeru i da je cilj bio da se stanovništvo Srebrenice bezbjedno prebaci na teritoriju pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Međutim, sudska vijeća su, kako navodi Rovčanin, utvrdila drugačije činjenice.
“Kada bi vojska Republike Srpske i policija zarobljavale Bošnjake iz Srebrenice, uopšte nije pravljena razlika da li je neko od njih ratni zarobljenik ili civil.”
Prema utvrđenjima iz presude, među žrtvama su bili i maloljetnici i starije osobe.
Zakon postoji, ali problem ostaje u njegovoj primjeni
Rovčanin se osvrnuo i na pitanje negiranja i relativiziranja genocida u Srebrenici, koje je i nakon donošenja zakonskih izmjena ostalo prisutno u javnom prostoru.
Podsjetio je da je prije pet godina nametnut zakon kojim se zabranjuje negiranje genocida i veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca.
“Zakon je stupio na snagu, ali zakazalo je pravosuđe.”
Prema njegovim riječima, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ima obavezu procesuirati slučajeve negiranja i minimaliziranja genocida, kao i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, ali je broj pravosnažnih presuda i dalje veoma mali.
“Mi u Bosni i Hercegovini trenutno imamo samo dvije pravosnažne presude.”
Rovčanin smatra da nedovoljno procesuiranje takvih slučajeva ostavlja prostor za nastavak negiranja i relativiziranja genocida.
“To daje vjetar u leđa počiniocima da oni nastave sa negiranjem genocida, slavljenjem osuđenih ratnih zločinaca.”
Borba činjenicama se nastavlja
Smrt Ratka Mladića, zaključuje Rovčanin, ne mijenja činjenice koje su utvrđene pred međunarodnim sudom. Presuda, obim dokaznog materijala i više od 2.000 utvrđenih činjenica ostaju dio pravosudnog i historijskog zapisa o ratu u Bosni i Hercegovini.
Za BIRN, ali i širu javnost, pitanje koje ostaje jeste kako će se odnos prema tim činjenicama razvijati u budućnosti, posebno u vremenu kada se i dalje bilježe pokušaji negiranja i relativiziranja pravosnažno utvrđenih zločina.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.