Život

Falilo joj novca za preseljenje pa raščistila ormar i zaradila 'masnu' svotu, evo kako

Kaže se da se u ormaru ponekad krije pravo malo bogatstvo.

FOTO: FREEPIK
FOTO: FREEPIK

Dvadesetpetogodišnja Beth Hackman otkrila je da njezin vrijedi popriličnu sumu novca.

Pročitajte još

Putem jedne aplikacije postepeno je prodala više od 600 komada odjeće, obuće i modnih dodataka koje više nije nosila, pa joj nisu ni trebali. Prodajom je zaradila 3.500 eura, a novac iskoristila za ostvarenje svog velikog sna – života u Australiji.

Beth iz engleskog Windsora otprilike tri godine sanjala je o životu na drugom kraju svijeta. Kada je odlučila da će zaista otići, prionula je na veliko raščišćavanje. „Nakupilo mi se stvarno jako puno stvari“, objašnjava. Na kraju je prodala praktično sve što joj nije bilo potrebno.

„Neposredno prije odlaska prodala sam gotovo sve cipele. Ostale su mi samo tenisice za teretanu i trčanje te jedne cipele na petu“, prisjeća se.

Na aplikaciji za prodaju rabljene robe nudila je sportsku odjeću, svečane haljine, obuću i modne dodatke. Na prodaju je završilo čak i bratovo odijelo s maturalne večeri. Među najskupljim komadima bile su tenisice Alexander McQueen, za koje je dobila 234 eura.

Ukupno joj je prodaja donijela 3.500 eura. Novac je potom iskoristila za avionsku kartu, vizu i smještaj u Sydneyju, kamo se preselila u martu ove godine. U Australiji je započela novi život i tamo radi kao fizioterapeutkinja.

„Ljudi ne shvataju koliko bi mogli zaraditi“

Beth smatra da se slično malo bogatstvo krije u ormarima mnogih ljudi.

„Sto posto bih preporučila ljudima da raščiste stvari po kući ako štede za neki veliki životni cilj. Ljudi uopće ne shvataju koliko bi mogli zaraditi“, kaže.

Ona danas radije kupuje polovnu odjeću, a kada neki komad prestane nositi, ponovo ga proda.

„Haljinu obučem jednom, a zatim je prodam umjesto da mi samo stoji u ormaru.“

A kako uspjeti na platformi na kojoj prodaju hiljade ljudi? Beth ima nekoliko jednostavnih pravila. Prema njenim riječima, ključne su kvalitetne fotografije na čistoj pozadini, dobar opis i brzo slanje robe.

Pomogla joj je čak i lutka na kojoj je fotografisala neke odjevne predmete. Važno je, kaže, i ne pretjerati s cijenom.

„Ljudi žele dobro proći. Uvijek pregovaram. Radije ću nešto prodati, skloniti to iz kuće i izgubiti možda 50 centi nego tvrdoglavo insistirati na cijeni“, objašnjava.

Preseljenje na drugi kraj svijeta zasad ne može dovoljno nahvaliti. Kako kaže, u Australiji radi manje sati nego u Velikoj Britaniji, a pritom zarađuje otprilike jednako.